Strah od broja 17, poznat je kao heptadekafobija.
Dok se u anglosaksonskim zemljama, ali i u velikom dijelu Evrope, na pomen petka 13. mnogima diže kosa na glavi, Italijani na taj datum uglavnom odmahuju rukom. U njihovoj kulturi broj 13, odnosno „tredici“, ne smatra se nesrećnim. Naprotiv, povezuje se sa srećom, prosperitetom i plodnošću.
Izraz „fare tredici“, koji doslovno znači „napraviti trinaest“, u popularnom italijanskom žargonu označava veliki dobitak ili pogođen džekpot na sportskoj prognozi.
Zato Italijani imaju svoj, mnogo strašniji datum – petak 17.
Zašto je baš broj 17 nesrećan?
Strah od broja 17, poznat kao heptadekafobija, duboko je ukorijenjen u italijanskoj kulturi, a jedan od glavnih razloga povezuje se sa antičkim Rimom.
Rimskim brojevima 17 se piše kao XVII. Preslagivanjem tih slova dobija se latinska riječ VIXI, koja znači „živio sam“.
Na prvi pogled izraz možda ne zvuči naročito zastrašujuće, ali njegova poruka je zapravo veoma mračna. Pošto je glagol u prošlom vremenu, izraz se može protumačiti kao „moj život je završen“.
Tako je broj 17 kroz vijekove počeo da se povezuje sa smrću i prolaznošću života.
Petak i 17. – kombinacija koju mnogi izbjegavaju
Kada se nesrećni broj 17 spoji sa petkom, nastaje kombinacija koje se praznovjerni Italijani posebno pribojavaju.
Petak ima posebno mjesto u hrišćanskoj tradiciji jer se povezuje sa Isusovim stradanjem i raspećem, odnosno Velikim petkom. Zbog toga se tradicionalno smatra danom tuge, žrtve i smrti.
Tako se spoj dana koji simbolizuje stradanje i broja koji je povezan sa smrću doživljava kao svojevrsna „savršena oluja“ loše sreće.
U Italiji postoji i poznata izreka: „Né di venere, né di marte ci si sposa, né si parte, né si dà principio all'arte!“
U slobodnom prevodu: „Ni petkom ni utorkom se ne treba vjenčavati, putovati niti započinjati nešto novo.“
Praznovjerje utiče i na svakodnevni život
Strah od petka 17. nije samo dio folklora. On je ostavio trag i u savremenom italijanskom društvu.
U pojedinim avionima, hotelima i zgradama broj 17 se izbjegava. Numeracija se jednostavno nastavlja sa 16 na 18, baš kao što se u nekim drugim zemljama preskače broj 13.
Slični primjeri mogu se pronaći i u automobilskoj industriji. Kada je francuski proizvođač Renault svoj model R17 plasirao na italijansko tržište, naziv je promijenjen u R177, kako bi se izbjegle negativne asocijacije na broj 17.
Čak je i jedna sportska staza dobila neobično ime zbog ovog praznovjerja. Na bob stazi Cesana Pariol opasna 17. krivina nazvana je „Senza Nome“, odnosno „Bez imena“.
Kako se Italijani štite od loše sreće?
Za zaštitu od nesreće postoji čitava tradicija poznata kao „scaramanzia“, koja obuhvata različite rituale, običaje i amajlije.
Mnogi će na petak 17. izbjegavati donošenje važnih odluka, potpisivanje ugovora, započinjanje velikih poslova ili planiranje vjenčanja.
Neki čak odlučuju da ostanu kod kuće kako bi smanjili mogućnost da im se dogodi nešto nepredviđeno.
Jedna od najpoznatijih italijanskih amajlija je „cornicello“ – mali crveni privezak u obliku roga. Vjeruje se da štiti od zla oka, odnosno „malocchio“.
Drugi se oslanjaju na jednostavniji ritual – „toccare ferro“, odnosno dodirivanje gvožđa. To je svojevrsna italijanska verzija kucanja u drvo.
Tako dok će mnogi širom svijeta u petak 13. biti na oprezu, u Italiji će se praznovjerni građani posebno truditi da 17. dan u mjesecu prođe bez većih odluka, putovanja i rizika.
Za njih je, dakle, petak 17. ono što je za ostatak svijeta petak 13. dan koji je najbolje ne izazivati.
(Kurir.rs/Večernji.hr)