Iako je istorija zbijanja šala na 1. april obavijena velom misterije, svi koriste svoje "pravo" da na ovaj dan nasamare nekoga i dobro se nasmiju.
Jedni tumače da se ovaj svojevrsni "narodni praznik" pojavio krajem srednjeg vijeka u Evropi kao "Dan svih luda", koji je bio opštenarodno veselje.
Jedna od prvih zabilježenih prvoaprilskih šala je iz 1713. godine, kada je Džonatan Svift, autor čuvenih "Guliverovih putovanja", objavio da će se 1. aprila jedan od pogubljenih kriminalaca vratiti iz mrtvih kako bi se napio piva u lokalnom pabu. Toga dana su pabovi bili puni ljudi koji su došli da vide "mrtvaca kako pije pivo".
Neki vjeruju da korjeni tog "praznika" dosežu do starog Rima, poznatog i po tome što su tamošnji žitelji umjeli da se dobro zabavljaju i priređuju razne bahanalije.
Drugi kažu da se taj običaj pojavio u 16. vijeku u Francuskoj, oko 1564. godine, a za onog ko je "nasamaren" imali su običaj da kažu da je dobio "aprilsku ribu".
Englezi misle da je dan šale preuzet sa Istoka, a 1. april zovu "Danom svih glupaka".
Finci taj dan povezuju sa proljećnim podukama djece o privrednim radovima, a slično je i Švajcarskoj.
Nijemci 1. april smatraju danom kada se lako osjete nesrećnim, a svoje loše osjećanje manje vezuju za "nasamarivanje", a više za predanje da se 1. aprila rodio apostol Juda, Hristov izdajnik
Bez obzira na razne običaje u raznim zemljama, važi pravilo da kada se slatko nasmijemo postajemo opušteniji i zadovoljniji.
Humor nam pomaže da lakše prebrodimo neku neprijatnu ili tešku situaciju, a kada se našalimo na sopstveni račun, stručnjaci tvrde da pomažemo i sebi i drugima i zato je u narodu nastao izraz "smijeh je najbolji lijek”.
(MONDO)