Liječenje sindroma policističnih jajnika zahtijeva multidisciplinarni pristup.
Sindrom policističnih jajnika (PCOS) predstavlja najčešći metaboličko-endokrinološki poremećaj žena reproduktivne dobi, a podaci govore da jedna od 10 žena pati od ovog poremećaja. Bitno je naglasiti da je riječ o sindromu, a ne o bolesti, jer žene sa PCOS žive i normalno se ostvaruju u ulozi majke, kao i druge žene koje nemaju ovaj sindrom.
Simptomi i znakovi PCOS-a su kasna pojava menarhe (prve menstruacije) od 15-te do 18-te godine života, izostanak ovulacije, neredovni menstrualni ciklusi, akne, povećana tjelesna težina i tako dalje.
Doktorica ginekologije i akušerstva Mirjana Ostojić rekla je da se, kada je riječ o uzrocima, prilikom uzimanja podataka od pacijentica često pokaže da su se majka, tetka ili sestra takođe susretale sa istim problemom.
Pored nasljedne sklonosti, posljednjih godina je uočena povezanost između PCOS i povećanog nivoa insulina koja, po nekim autorima, predstavlja upravo centralni događaj u nastanku i razvoju ovog sindroma. Zato se njegovom liječenju pristupa multidisciplinarno, odnosno potrebna je saradnja ginekologa, endokrinologa, nutricioniste i dermatologa, a ponekad, kod komplikovanijih slučajeva, i ljekara drugih specijalnosti.
Najčešće se pacijentica prvo javlja ginekologu zbog izostanka ili poremećaja menstrualnog ciklusa ili dermatologu zbog akni ili hirzutizma, odnosno povećane dlakavosti. Osnovni krijetrijum za postavljanje dijagnoze su ultrazvučni nalaz jajnika, kao i laboratorijski nalazi.
Ako se na ultrazvučnom pregledu jajnika uoči veliki broj antralnih folikula u stanju mirovanja i povećan volumen jajnika, onda se pacijentica upućuje da uradi laboratorijske nalaze radi dalje potvrde dijagnoze.
Obavezno se rade nalazi bazalnih hormona i to od drugog do petog dana menstrualnog ciklusa. Kod žena sa PCOS-om je prisutan disbalanas izmedju dva hormona, luteinizirajućeg (LH) i folikulostimulirajućeg hormona (FSH), gdje je lutenizirajući hormon dva ili tri puta veći.
U sklopu laboratorijskih pretraga obavezan nalaz, a naročito kod pacijentica sa povećanom tjelesnom težinom, jeste mjerenje vrijednosti inzulina, odnosno detekcija insulinske rezistencije, koju ima veliki broj pacijentica sa ovim sindromom.
Liječenje sindroma policističnih jajnika sa ginekološkog aspekta stavlja u centar individualnost i želje pacijentice za ostvarivanjem trudnoće. Ono što predstavlja početak liječenja jeste promjena životnih navika, pojačana fizička aktivnost, regulacija tjelesne težine, smanjen unos alkohola, ugljenih hidrata i slično. Čak i minimalno smanjene tjelesne težine, od oko 5%, dovodi kod pojedinih žena do uspostavljanja ovulacije i redovnijih ciklusa.
Sa ciljem regulisanja menstrualnih ciklusa u terapiju se uključuju oralni hormonski kontraceptivi. Kod hroničnog izostanka ovulacija, a kada pacijentica želi da ostvari trudnoću, proces asistirane reprodukcije mora da se oprezno uključuje, jer ove pacijentice često previše reaguju na stimulaciju usljed čega se javlja sindrom hiperstimulacije jajnika.
Možda i ključni momenat u liječenju sindroma jeste regulisanje nivoa insulina i šećera, jer oko 80% pacijentica sa PCOS ima insulinsku rezistenciju, stanje u kojem postoji smanjen odgovor ćelija na insulin. U ovom stanju insulin ne može ostvariti svoje djelovanje, ne može prenositi glukozu, glavnog ćelijskog energenta do ćelija, i tako uvodi pacijenta u stanje predijabetesa. Zbog toga se određenim pacijenticama u terapijske protokole često uključuje i antidijabetesni lijek metformin.
Od velike je važnosti pacijenticu dovesti u optimalno stanje metabolizma, što se danas lakše postiže uključivanjem dodataka ishrani na bazi inozitola, tj njegovih aktivnih izomera mio-inozitola i D-hiro-inozitola koji se nalaze u različitim preparatima kao što su MIOCYSTINN FERTILLE i KIROSTAR, a koji su postali sastavni dio terapijskih protokola za liječenje sindroma policističnih jajnika.
Oni povećavaju osjetljivost ciljnih organa na insulin, tj. smanjuju insulinsku rezistenciju, čime se poboljšava iskoristljivost glukoze u tkivima i na taj način smanjuje nivo šećera u krvi. Zahvaljujući djelovanju mio-inozitola i D-hiro-inozitola smanjuje se nivo testosterona, povećava se broj ovulacija, kvalitet i sazrijevanje jajnih ćelija, te sama plodnost. Pored toga oni doprinose razgradnji masti, snižavaju nivo holesterola te povećavaju osjetljivost receptora na serotonin (hormon sreće), pa tako imaju pozitivan uticaj na raspoloženje.
Hemofarmov MIOCYSTINN FERTILLE možete pronaći na www.svakodobro.ba
Riječ nutricioniste
Mr ph Dragana Lošić, spec. nutricionizma naglašava da su pravilna ishrana, odgovarajuća fizička aktivnost, ciljana suplementacija, uz dobar stres menadžment i uredan san, ključni za ublažavanje simptoma i držanje pod kontrolom sindroma policističnih jajnika (PCOS): „Kako 6 od 10 žena sa sindromom PCOS pati od prekomjerne tjelesne mase i gojaznosti, a i inzulinska rezistencija je uglavnom udružena sa viškom kilograma, ključno je smršati i tako poboljšati glukoregulaciju. U ishrani žena sa sindromom PCOS predlažem mediteransku ishranu, individualno prilagođenu zbog postojanja više tipova ovog sindroma. Preporučujem što veći unos neprerađenih namirnica niskog glikemijskog indeksa za dobru glukoregulaciju i balans hormona“.
Lošićeva naglašava da je u ishrani generalno potrebno povećati unos vlakana (voće, povrće) i esencijalnih masnih kiselina (riba, morski plodovi, orašasti plodovi, sjemenke). „Potrebno je osigurati adekvatan unos proteina (riba, mahunarke, bijelo meso) i umjereno unositi fermentisane mliječne proizvode i integralne žitarice, te ograničiti unos crvenog mesa i mesnih prerađevina. Takođe žene sa ovim sindromom imaju koristi od primjene protivupalnih začina (kurkuma, đumbir, cimet), određenih čajeva (rooibos, zeleni čaj, menta, matičnjak, virak) i dodataka prehrani (cink, omega 3 masne kiseline, vit D, magnezijum, berberin, NAC, hrom), te mioinozitola kao najznačajnijeg. Praksa pokazuje da bez nutricionističke intervencije nema značajnijeg pomaka u liječenju sindroma policističnih jajnika“, istakla je mr ph Dragana Lošić.