Psihijatar dr Aleksandar Misojčić objasnio je zašto su neki ljudi tokom Božića tužni, ističući da niko ne treba da ih tjera da budu radosni.
Božić je najradosniji hrišćanski praznik, ali ne za sve. Postoje ljudi koji se tokom praznika osjećaju usamljeno i tužno, naročito 7. januara. Prisjećaju se ljudi koje su izgubili, misli o problemima kojima su okupirani nisu nestale, a okolina često umije da insistira da budu radosni. Psihijatar dr Aleksandar Misojčić gostovao je na Prvoj i objasnio šta se krije iza negativnih emocija uoči Božića.
Prema njegovim riječima, biti tužan na današnji dan je potpuno normalna pojava i ovakvo osjećanje niko ne treba da osporava. Na samom početku razgovora sa pacijentima, dr Misojčić odmah primijeti da osoba ima problem. Umjesto da opiše sebe i svoj karakter, pacijent obično iznese ono što ga muči.
"Ja volim da krenem razgovor na način da pitam čovjeka da mi na neki način opiše sebe, svoje karakteristike, pitanje je uopšteno. Nije toliko poenta u tom opisu, koliko se čovjek suoči sa time da je problem zbog kojeg je došao kod psihijatra, njega u potpunosti pojeo. Kada ga pitam ko je, on zapravo priča o problemu. Imati u životu problem i biti problematična osoba su dvije različite stvari. Problem nije naš identitet, ali nas toliko osvoji da zapravo nemamo mogućnost da razmišljamo svojim snagama, da budemo van razmišljanja o tom problemu i zapravo jedini identitet postaje taj problem", objasnio je psihijatar.
Problem obuzme čovjeka, toliko da ne može da se navikne da ga nema. "Iz toga se može roditi sekundarna dobit problema - kada nas ljudi sažaljevaju, kada želimo da dobijemo pažnju, ljubav... Kada se sekundarna dobit od problema razvije, neki ljudi ne mogu da ga puste. Ljubomorno ga čuvaju i boje se šta će biti kada problema više ne bude, da li će ih neko pitati kako su, da li će neko brinuti o njima", rekao je dr Misojčić.
Ukoliko nismo srećni za Božić, ne treba da se opterećujemo. "To je jedan veliki pritisak i nije dobro da postoje periodi kada mi nešto moramo. Inače mislim da neke stvari u životu ne treba mnogo da želimo. Kad mnogo želimo, obično krene kako ne treba. Prema tome, nema vremena za sreću, ona sama nađe način da dođe kod nas kad je vrijeme za nju. Nažalost, i nesreća. U tim periodima smjenjivanja sreće i nesreće prolazi naš život i ako vas neko tjera da budete srećni, ne prihvatajte. Ako ste tužni, to je u redu. Niste manje vrijedni ako niste srećni za Božić", objasnio je psihijatar i osvrnuo se na ljude kojima fale voljeni koje su izgubili.
"Ta bol se prihvata, to je jedan vid tugovanja. Ljudi koji nas napuste odu, ali ostaju negdje sa nama. To što ih se prisjetimo i što nas zaboli, pa se nasmijemo kad se sjetimo njihove reakcije ili anegdote, to je lijepo. Kada razgovaram sa ljudima, vidim da njihovi dragi ljudi koji su nas napustili, nisu nikad napustili njihove misli. Ostavili su nam nasljedstvo kao vid novog odnosa sa njima. Ako smo nesrećni, to nije uzaludno. Neraspoloženje nam nešto govori. Ne treba da ubjeđujemo sebe da nam je dobro, nego da razumijemo zašto nam nije dobro. Ako smo tužni, onda ne treba da se osvrćemo na druge, na društvene mreže, ne treba da se poredimo. Budimo ono što jesmo", rekao je dr Misojčić.
Planovi za vrijeme praznika jesu poželjni, ali ne i neophodni. "Mislim da ljudi sumiraju i mislim da je to zgodan momenat da se okrenemo unazad i presudimo sebi kakvi smo, ali ja sam protiv toga. Ako je nekada vrijeme da stavimo ružičaste naočare, da ne budemo skromni i želimo previše, to su praznici. Ne traje dugo, vratićemo se mi životu i realnost će nas osvijestiti. Tako da, nikada bliže logično i paralogično nije nego kad su praznici", objasnio je psihijatar.
(MONDO)