Banjalučki psihijatar Aleksandar Pejić u ovonedjeljnom tekstu objašnjava pojmove koje često brkamo - psihijatar, psiholog, psihoterapeut.
"Neizražene emocije nikada neće umrijeti.
Žive su zakopane i kasnije će se pojaviti na ružnije načine"
Sigmund Frojd, osnivač psihoanalize
Sigmund Frojd je bio austrijski neurolog i osnivač psihoanalize, kliničke metode za procjenu i liječenje patologija za koje se smatra da potiču iz sukoba u psihi, kroz dijalog između pacijenta i psihoanalitičara.
Iako se psihoanaliza danas manje koristi kao dijagnostička i klinička praksa, ona ipak ima uticaj u psihologiji, psihijatriji i psihoterapiji.
Pojmovi psihologija, psihijatrija i psihoterapija se isprepliću.
Velikom broju ljudi nije jasna razlika između psihijatra, psihologa i psihoterapeuta. Stoga ne zna od koga i za šta zatražiti pomoć. Često se psihoterapija doživljava kao jedinstven pojam i odlazak psihoterapeutu kao neupitna pomoć, bez obzira o kojoj vrsti problema se radi. Veliki problem je kad psihoterapiju rade osobe koje nisu psihoterapeuti, već su to tzv. životni treneri (popularno nazvani "life coaches"), koji nisu ni psiholozi niti psihijatri.
Važno je da znamo da postoj značajna razlika u dužini obrazovanja psihijatra, psihologa i psihoterapeuta.
Psihijatar, nakon završenog šestogodišnjeg studija medicine na Medicinskom fakultetu, specijalizira psihijatriju. Specijalizacija se obavlja kroz period od pet godina po programu koji propisuje Ministarstvo zdravlja. U toku tog vremenskog perioda, specijalizant svaki dan ide na specijalistički staž u određenu bolnicu ili Klinički cenntar, gdje radi osam sati, a može i da obavlja 24-satno dežurstva ukoliko je to neophodno. Tek nakon položenog specijalističkog ispita, specijalizant psihijatrije dobija zvanje "psihijatar".
Psihijatar može propisivati lijekove i upućivati na određene dijagnostičke pretrage. Važno je naglasiti da psiholog i psihoterapeut, koji nije psihijatar, ne mogu propisivati lijekove niti imaju potrebno medicinsko znanje za sugerisanje korekcija terapije lijekovima koju je propisao psihijatar. Psihijatar utvrđuje dijagnozu prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB) i propisuje terapijsku proceduru. Naravno, psihijatar može obavljati i psihoterapiju.
Psiholog je osoba koja je završila studij psihologije na Filozofskom fakultetu koji traje tri godine. Master psihologije je osoba koja je završila studij psihologije na Filozofskom fakultetu koji traje pet godine. U Republici Srpskoj ne postoji studij kliničke psihologije, odnosno psiholozi imaju obrazovanje društvenog smjera.
Mali dio psihologa radi u zdravstvenom sektoru, dok ostali rade u odgojno-obrazovnim ustanovama, različitim državnim institucijama ili u odjeljenjima za upravljanje ljudskim resursima u većim firmama. Psiholozi mogu da se dodatno edukuju iz psihoterapije. Psiholog može obavljati psihološko testiranje, što psihijatar ne može.
Posao psihoterapeuta je zahtijevan i ozbiljan. To nije neobavezno čavrljanje, kako mnogi misle. Treba razlikovati savjetodavni tretman od dubinske psihoterapije, koja zadire u strukturu ličnosti. Nestručan i neozbiljan terapeut može ozbiljno naštetiti pacijentu i izazvati takve posljedice kao što su pokušaj suicida ili čak i realizovan suicid. Nerijetko, u svojoj samouvjerenosti, neozbiljni psihoterapeuti traže da pacijenti prekinu medikamentoznu terapiju jer im on (ona) može bolje pomoći od terapije lijekovima.
Psihoterapeut može, osim psihologa i doktora medicine, postati svaka osoba koja završi jedan od fakulteta humanističkih nauka (andragogija, defektologija, socijalni rad). Psihoterapeut, koji nije psiholog ni psihijatar, ne može obavljati ni psihološko testiranje ni psihijatrijski pregled. On nema potrebno znanje da bi procijenio treba li osobi liječenje lijekovima i zato njegovo mišljenje da klijent ne treba ići psihijatru i uzimati lijekove treba uzeti s rezervom.
U kliničkoj praksi se često vidi da osobe zbog stigme nastoje izbjeći psihijatrijski pregled i odmah traže pomoć psihoterapeuta. Razumljivo je da im je lakše prihvatiti ulogu "klijenta" te se za pomoć obratiti psihologu nego ulogu "pacijenta" koji traži pomoć od psihijatra.
Stavovi da se mentalne teškoće mogu liječiti samo psihoterapijom su najčešće pogrešni. Mnoga istraživanja pokazuju da je najdjelotvornija opcija u liječenju mentalnih teškoća kombinacija lijekova i psihoterapije. Ovakvim pristupom bi se spriječile neželjene situacije i sve negativne posljedice koje iz toga proistječu.
Zato se dobro informišite u čije ruke stavljate svoje mentalno zdravlje i budite sigurni da je osoba kojoj ste se obratili za pomoć dovoljno stručna, obrazovana i iskusna da vam pomogne.
"Dok ne osvijestite nesvjesno,
ono će usmjeravati vaš život i zvaćete ga sudbinom"
Karl Jung, švajcarski psihijatar i psihoanalitičar koji je osnovao analitičku psihologiju
/za Mondo.ba piše Dr med mr sci Aleksandar Pejić, specijalista psihijatrije/