Na današnji dan je rođena Norma Džin, legendarna Merilin Monro čija je smrt misterija decenijama kasnije. Čak je i patolog sumnjao u zvanični izvještaj
Mladi patolog iz Los Anđelesa, Tomas Noguči, morao je da pogleda dvaput kada je tog jutra u avgustu 1962. vidio poruku na svom stolu. Njegov prvi zadatak tog dana bio je autopsija žene koja je preminula svega nekoliko sati ranije. Već je bilo čudno što se toliko žurilo – u hodniku su već čekala tijela koja su po pravilima morala imati prednost.
Ali, onda ga je potpuno zaledilo ime - Merilin Monro.
U knjizi "LA Koroner" autorke En Sun Čoi, Noguči je otkrilo šta se zaista dogodilo sa Merilin, koji ga to detalji proganjaju i zašto ni sam do kraja nije siguran u zvaničan nalaz obdukcije - samoubistvo.
Dok je pažljivo iščitavao izvještaj, isticalo se: "Bijela žena, plave oči, visina 163 cm, 52 kilograma. Na stočiću pored kreveta pronađene su brojne bočice lijekova, uključujući praznu bočicu Nembutala, snažnih tableta za spavanje, i djelimično praznu bočicu hloral hidrata, jakog sedativa".
Merilin je pronađena naga, ležala je licem prema dole, zbog čega je prema izvještajima bila skroz modra, a ruka joj je bila ispružena ka telefonu.
Iz izvještaja je saznao da je Merilin dva dana ranije dobila recept za Nembutal, kao i da je prethodnog dana razgovarala sa svojim psihijatrom i tada bila "veoma potištena".
"Sve je djelovalo jednostavno“, priznaje Noguči. "Ali autopsija je morala da potvrdi uzrok smrti".
Imali su gotovo isto godina - ona 36, on 35. "Osjetio sam neku čudnu povezanost s njom na stolu", priznaje.
Započeo je pregled, tražeći svaku moguću ubodnu ranu u pregibima lakta, butini, među prstima na rukama i nogama. "Nigdje nije bilo tragova igle". Pomjerio joj je platinastu kosu, provjerio teme glave - ni tu ništa. Okrenuo ju je na stomak i nastavio potragu po leđima - opet ništa.
"Započeo je poznati Y-zarez na grudima, otvorio stomak i crijeva, vizuelno nije bilo nikakvih ostataka pilula, što ga je iznenadilo, s obzirom na količinu lijekova pored kreveta".
Sve organe pažljivo je izvadio, izmjerio i dokumentovao. Vidio je i ožiljak na stomaku, Merilin je godinu dana ranije operisala žučnu kesu. Uzeo je uzorke za toksikološku analizu: krv, urin, jetru, bubrege, želudac i crijeva. Asistent je potom zašio rez i prekrio Merilin čaršavom. Ostalo je samo da čekaju laboratorijske rezultate.
Noguči je bio uvjeren da je uzrok smrti jasan "Predoziranje tabletama za spavanje. Rutinsko samoubistvo", smatrao je. Međutim, kada su stigli rezultati toksikologije, „"upalila su se alarmna zvona u glavi". Šef toksikološke službe, Rejmond Aberneti, pronašao je fatalne nivoe pentobarbitala i hloral hidrata u tijelu i smatrao da nema potrebe za dodatnim analizama želuca i organa.
"Osjetio sam talas panike", sjeća se Noguči. Znao je da će nedostatak ovih analiza postati ogroman problem, ali kao jedan od najnovijih članova tima nije imao moć da se suprotstavi šefu toksikologa. Ostao je nemoćan.
U međuvremenu, krenule su teorije zavjere: Da li je CIA ubila Merilin? Da li su braća Kenedi umiješani? Mafija? Zbog odsustva pilula u želucu, spekuliše se da su lijekovi unijeti putem injekcije ili rektalno, što je podržalo brojne teorije zavjere o ubistvu. Tokom obdukcije uklonjeni su dijelovi njenih unutrašnjih organa (uključujući želudac i crijeva) radi toksikološkog testiranja, ali su ovi uzorci kasnije navodno izgubljeni ili uništeni, što je dodatno pojačalo sumnje u zvaničnu istragu.
Da bi utišao sve glasine, glavni patolog Teodor Kerpi sazvao je konferenciju za štampu:
"Merilin Monro je digla ruku na sebe.“ Detaljno je izložio njen dosadašnji psihički život, višestruke depresije, nesanice, prethodne pokušaje samoubistva kada je na vrijeme zvala pomoć. "Ovoga puta, obrazac se ponovio, ali nije bilo nikoga da je spasi“, zaključio je Kerpi.
Trebalo je da tu bude kraj priče, ali sumnje nisu utihnule. Noguči je želio da naknadno ispita sadržaj želuca i organe, ali toksikolog ih je već uništio. Bez tih analiza, nemoguće je potpuno isključiti mogućnost da je Merilin otrovana injekcijom, a ne tabletama.
"Nisam mogao da izazovem svog šefa, niti glavnog patologa. Bio sam samo pripravnik", priznaje Noguči.
Dugo ga je proganjalo pitanje zašto je baš njemu, najmlađem i najmanje iskusnom, povjeren slučaj najpoznatije žene svijeta? U kasnijim decenijama, Noguči je postao poznat kao glavni patolog Holivuda i radio na slučajevima Roberta Kenedija, Džona Belušija, Natali Vud, Šeron Tejt… ali 1962. bio je tek novajlija na probnom radu.
Pisac Džejms Paterson u knjizi "Posljednji dani Merilin Monro" čak otvoreno sumnja u motive: "Neobično je što je upravo junior dobio ovaj slučaj, a ne iskusni glavni patolog".
Nogučijeve sumnje nisu nestale ni nakon pola vijeka. Decenijama se plašio čak i da bi mogao biti osumnjičen za prikrivanje dokaza ili saučesništvo. Postao je toliko poznat da je bio inspiracija za seriju "Kvinzi ME" sa Džekom Klugmanom.
"Noguči je bio harizmatičan, ali često haotičan i željan pažnje… njegov ego, želja da bude priznat od cijelog svijeta, na kraju su ga koštali karijere", piše Čoi. U dva navrata je ostao bez posla. Prvi put 1969, ali ga je povratio na sudu tvrdeći da je bio žrtva rasizma, a drugi put 1982. poslije kontroverznog vođenja slučaja smrti Natali Vud, kada je vraćen na nižu poziciju, a penzionisao se tek 1999.
(Žena, MONDO)