Strahinja Pavlović je ispričao jednu veoma zanimljivu priču. Možda ne bi postao fudbaler danas...
Bio je Strahinja Pavlović na terenu u Lisabonu, u istorijskom meču u kom je reprezentacija Srbije izborila direktan plasma na Mundijal.
"Orlovi" su pobijedili Portugal na njihovom terenu i obezbijedili mjesto u Kataru. A, malo je nedostajalo da na tom meču ne zaigra Pavlović.
U stvari, ne samo na tom meču, nego uopšte da se ne nađe na fudbalskom terenu. Zašto? Zato što je bio blizu da postane atletičar!
On je kao dijete pored fudbala tri puta nedjeljno bio i na atletskim treninzima. Ko zna, možda bi se sada pripremao za predstojeće Svjetsko prvenstvo u atletici koje se održava u Beogradu (od 18. do 20. marta).
"Atletika je u moj život ušla sasvim spontano, ali je i dalje volim i pratim. Baš mi je drago što će najbolji atletičari svijeta doći u Beograd i predstaviti se našoj publici. Vjerujem i da će poslije toga još više mladih ljudi početi da se bavi ovim sportom, da će im to biti motivacija", počeo je Pavlović.
Zatim je pričao o svom ulasku u svijet "kraljice sportova".
"Što se mojih prvih koraka tiče, sjećam se da sam imao 10 ili 11 godina, kada se u Šapcu na hipodromu održavao RTS kros. Ja tada nisam još uvijek trenirao atletiku, ali pored velikog broja učesnika, djece i atletičara, uspio sam da završim trku na drugom mjestu. Moram da kažem da sam bio prvi sve do samog finiša, kada me je obišao jedan dečko u bukvalno posljednjih 30 metara. Tada su me zapazili treneri u Šapcu i tako sam zapravo počeo da treniram atletiku. Oni su znali da se neću takmičiti previše jer sam stalno imao utakmice, tada sam već igrao za dvije generacije u Šapcu i nisam imao mnogo vremena, ali sam i pored toga tri puta nedjeljno dolazio i na atletiku."
Prizaje da mu to mnogo pomaže u fudbalskoj karijeri, ispričao je šta je to iz atletike prenio u fudbal.
"Prije svega pravilno trčanje. Rijetko ko od samog početka kada krene da trenira neki sport zna pravilno da trči, tako da je to stvar koju sam tamo usavršio. Ja sam znao od samog početka da će fudbal biti moj glavni sport i želio sam da postanem fudbaler, onda sam atletiku trenirao da bih usavršio stvari koje su mi potrebne za fudbal, ali sam naravno uživao tih godinu dana koliko sam je trenirao."
Kao i svaki sportista, ima mali žal što na tom krosu na kraju nije prvi prošao kroz cilj.
"Bilo je takmičenja na kojima sam osvajao i prvo mjesto, ali taj RTS kros mi je ostao kao neki najdraži uspjeh. Ja sam tamo došao kao potpuni autsajder. Imao sam pored sebe najbolje atletičare iz cijele Srbije. Žao mi je što nisam uzeo i prvo mjesto, ali zaista je bilo nerealno."
Napravio je Pavlović paralelu između atletike i fudbala.
"Oba sporta su veoma zahtjevna, ali svaki na svoj način. U fudbalu ima mnogo tih kratkih sprinteva, promjena kretanja. Dok je u atletici to malo drugačije. Tu se trči na duže staze. Fudbalu lopta daje dinamiku, dok u atletici moraš da budeš u glavi 100 odsto posvećen i jak da bi mogao svaki dan da trčiš i treniraš. Sjećam se da je svaki moj atletski trening bio trčanje od 15 do 20 kilometara, to uopšte nije lako."
Dao je savjet svim mališanima koji žele da se bave atletikom.
"Meni je atletika mnogo pomogla. Ako se opredijele da treniraju atletiku, za mene je to sjajan sport, jeste mnogo težak, nekada je i previše zahtjevan psihički, ali je lijep sport. Uvijek bih je preporučio. Ja sam se od šeste godine odlučio za fudbal kao moj sport, ali sam atletiku izuzetno zavolio i žao mi je što je nisam i duže trenirao, međitim bilo je nemoguće uskladiti sve.
Pavlović je iz Šapca otišao u Partizan, tamo je prošao omladinsku školu, zatim je iz Humske otišao u Monako za koji danas igra. Ali, koristi slobodno vrijeme da gleda i atletiku.
"Uvijek ispratim atletiku na velikim takmičenjima, pogotovo na Olimpijskim igrama. Zanimljive su mi sve trke sa preponama i štafete. Radujem se Svjetskom prvenstvu u dvorani u Beogradu. Siguran sam da ćemo biti sjajni domaćini, a svim našim takmičarima želim mnogo uspjeha", zaključio je Pavlović.