Čuveni fudbaler Vladan Lukić igrao za Marbelju dok je predsjednik tog kluba bio Srbin Boban Petrović, a u Beograd je dovezao Lamborgini.
Vladan Lukić bio je šampion Evrope sa Crvenom zvezdom i nesuđeni as reprezentacije Jugoslavije na velikim takmičenjima, u čemu su ga spriječile povrede i raspad zajedničke države. Trebalo je, vjerovatno, da nekadašnji predsjednik crveno-bijelih bude jedna od najbitnijih sportskih ličnosti devedesetih, ali to nisu bile godine u kojima se mislilo samo o sportu. Ipak, on često jeste bio u prvom planu - i zbog fudbalskog umijeća i zbog svojih poteza, odluka i doživljaja van terena.
Nekadašnji as Crvene zvezde među rijetkima je koji su sredinom devedesetih kroz Beograd mogli da provozaju Lamborgini Kauntač, jedan od najskupljih automobila tog doba. Luksuzni automobil crvene boje dovezao je iz Španije, gdje je nastupao za Atletiko Madrid i Atletiko Marbelju. Prvo kod kontroverznog Hesusa Hila koji je bio uključen u rad oba kluba, a zatim kod srpskog muzičara i biznismena Bobana Petrovića (73), vlasnika tima iz Marbelje.
U Jugoslaviji, Petrović je bio prepoznatljiv po neobičnom fanki zvuku i numeri "Kupatilo je shvatilo" koja je postala hit. Oliver Mandić je navodno njemu posvetio pjesmu "Bobane". U Španiji je postao poznat zbog di-džej karijere i najboljih žurki koje je pravio u svom klubu "Long legs". U fudbalskom svijetu nije bio ni izbliza toliko poznat, ali jeste bio vlasnik jednog kluba u Španiji. Nakon što se blago distancirao od muzike i književnosti kojom se povremeno bavio, otputovao je u London, ušao u biznis i počeo da trguje metalima. Nekoliko godina kasnije kupio je klub koji je do tada bio u vlasništvu Hesusa Hila, gradonačelnika Marbelje.
Pored brojnih španskih fudbalera tih godina je u Marbelji bilo mjesta i za Srbe. Članovi tima koji je u sezoni 1994/95 trenirao Dragoslav Šekularac bili su Predrag Spasić, Simo Krunić, Veljko Paunović, Miloš Bursać i naravno Vladan Lukić, koji je već imao špansku epizodu u Madridu.
U jednom Atletiku nije uspio da se nametne, u drugom je trebalo da bude najbitniji igrač tima - sa takvom reputacijom i takvim očekivanjima stigao je na Marbelju, pa ne čudi što je na poklon od Bobana Petrovića dobio skupocjeni automobil. Petroviću je fudbal bio blizak jer je tokom dječačkih dana trenirao u Crvenoj zvezdi, ali ga je muzika odvukla od sporta i nikada nije stigao do seniorske konkurencije.
Sedamdesetih i osamdesetih godina bio je jedna od najprepoznatljivijih ličnosti noćnog života u Beogradu, sa tadašnjom djevojkom Slađanom Milošević započinjao je muzičku revoluciju, a na koncertu Bijelog dugmeta kod Hajdučke česme njegov bend je svirao kao predgrupa.
Ako nije znao dok je učio fudbal na "Marakani", onda je vjerovatno tokom beogradskih noći saznao i ko je Vladan Lukić, najtalentovaniji izdanak Zvezdine škole, dečko iz predgrađa za kojeg su se "lijepile" ljepotice.
O tome je svojevremeno pričala i Andrijana Dabetić Anči, tada popularna pjevačica. "Prije Siniše Mijajlovića sam se dugo zabavljala sa Vladanom Lukićem. Zabavljali smo se dvije godine. Svjedoci našeg upoznavanja bili su Keba i Bane Obradović. Bio je na parkingu i čekao majstora. Mi smo naišli, upoznali smo se i ja sam rekla da su najvjerovatnije svjećice. Sijevnule su varnice, razmijenili smo brojeve telefona, poslije nekoliko dana smo se vidjeli i ušli smo u jedan lijep odnos. Njegovi roditelji su me prihvatili kao svoje dijete. On je poslije otišao preko, ali ja opet zbog svoje karijere nisam htjela da idem. Veza je trajala još neko vrijeme, pa smo se rastali", rekla je svojevremeno Anči o ljubavi sa Lukićem.
Napadač Crvene zvezde na početku karijere bio je miljenik pripadnica ljepšeg pola. Jedan od najtalentovanijih fudbalera u zemlji i reprezentativac pred kojim je velika karijera mogao je da bira ljepotice, a u jednom trenutku izbor je pao na Svetlanu Veličković. Ceca je bila jedna od Lukićevih djevojaka tokom njihovih tinejdžerskih dana, ali veza nije uspjela jer je napadač Zvezde 1990. godine otišao u vojsku. Bez njega su crveno-bijeli krenuli u pohod na Kup evropskih šampiona, u toku sezone se priključio ekipi i učestvovao u istorijskom uspjehu, a Beogradom se godinama kasnije širila priča kako je veliki hit "Pustite me da ga vidim" Ceca otpjevala baš zbog rastanka sa Lukićem.
Kontroverzni Srbin kupio klub, milioni pljuštali na žurkama - Vladan Lukić dobio skupocjeni automobil!
Lukić je ubrzo napustio srpski fudbal i preselio se u Atletiko iz Madrida, ali se vratio da dio sezone odigra u Vojvodini prije nego što je prešao u Atletiko iz Marbelje. Ta dva tima imala su mnogo zajedničkih stvari, čak i kada ne bismo računali ime. Kontroverzni španski biznismen Hesus Hil bio je istovremeno predjsednik Atletiko Madrida, vlasnik Atletika iz Marbelje i gradonačelnik Marbelje. Veliki prijatelj legendarnog Radomira Antića važio je tih godina za jednu od najmoćnijih ličnosti španskog i evropskog fudbala.
Lukić je u Atletiku iz Marbelje odigrao samo jednu sezonu i bio je veoma efikasan u drugom rangu španskog fudbala. Nakon kratke epizode u OFK Beogradu sa velikim uspjehom igrao je za Sion, Mec - koji je napustio zbog bombardavanja 1999. godine - i potom je igrao za Paniliakos u kojem je 2000. godine završio karijeru. Predviđanja da će biti jedan od najboljih napadača svih vremena na ovim prostorima nisu se obistinila spletom više okolnosti, a ni Atletiko iz Marbelje nije uspio da dostigne visine kojima su se nadali njegovi vlasnici.
Boban Petrović je ovako govorio o tom poslovnom poduhvatu:
"U Marbelji sam odlučio da živim iz dva razloga. Prvi zato što ima najbolju klimu na svijetu, koja privlači bogataše iz cijelog svijeta, a drugi što je blizu Maroko, gdje žive najljepše žene na svijetu. U Marbelji sam imao svoje jahte i avione, družio se sa Kašogijem i drugim bogatašima, na žurkama sklapao velike poslove. Pet godina sam neprekidno svakodnevno putovao i sa par svojih prijatelja saradnika obilazio svijet. Živjeli smo bukvalno u avionu. Moj prijatelj Čupko, legendarni disk džokej iz “Duge” ima o tom periodu snimljenih preko sto sati video materijala. Za posljednjih dvadesetak godina upoznao sam bukvalno na stotine slavnih ljudi iz svjetskog džet-seta, a na mojoj jahti su bili Mik Džeger, Šon Koneri...", rekao je Petrović.
Fudbalski klub Atletiko Marbelja postojao je između 1947. i 1997. godine. Najbolje dane imao je tokom devedesetih godina 20. veka, upravo u periodu o kojem pišemo. Između 1992. i 1996. godine Atletiko iz Marbelje bio je španski drugoligaš, ali je nakon dva uzastopna kraja sezone na posljednjoj poziciji u ligi i ispadanja u četvrti rang takmičenja prestao da postoji. Danas postoji klub Marbelja FC koji igra na istom mjestu, sa sličnim grbom i bojom dresova. Trenutno se takmiči u četvrtom rangu španskog fudbala.
A Petrović? Nije ostao u fudbalu, ali se ponovo pojavljuje u javnosti. Prije nekoliko godina napisao je nastavak svog prvog romana i može se reći da je to drugi dio njegove autobiografije, a ovih dana se vratio i na muzičku scenu. Posljednjih nekoliko godina je u vezi sa 37 godina mlađom Jelenom Mihailović, srpskom muzičarkom i nekadašnjom poslanicom SPS u Narodnoj skupštini. Prethodnih dana izdao je i novu pjesmu.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!