Zbog čega je Partizan ispao iz Evrope? Najmanju odgovornost za neuspjeh u kvalifikacijama imaju fudbaleri i trener - samo je njihovo "loženje" i dovelo do toga da je jesen u UEFA takmičenjima blizu. Ima nešto do onih u foteljama i onima koji su nekad igrali za Partizan.
Partizan treću godinu zaredom neće učestvovati u grupnoj fazi nekog od UEFA takmičenja i osim što je to bolno iz takmičarskih razloga, ozbiljno će zaboljeti i rukovodstvo crno-bijelih zbog toga što ostaje bez finansijske injekcije koja bi pomogla u obnovi kluba. Međutim, kriviti za to "zlatnu djecu" koja su dala sve od sebe i vratila vjeru u Partizan poslije dugo vremena? Neće moći...
Upravo su Partizanova djeca - uz trenera Srđana Blagojevića - jedina bila spremna ovog ljeta na rizik. Igrali su srcem, hrabro, ponekad i previše dječje što se na kraju i obilo o glavu, međutim gdje su oni iskusniji, pametniji, mudriji, koji bi trebalo da im na vrijeme pokažu gdje griješe? Nigdje ih nije bilo i zbog toga ama baš niko na svijetu ne smije da spočitava Partizanovoj mladosti što je "izgorjela" u želji da se dokaže.
Zašto uprava nije preuzela veći rizik?
Kao prvo, rizik nije preuzelo ni novo rukovodstvo, koje je prvobitno razmišljalo čak i o smjeni Srđana Blagojevića, pa zatim uz pomoć "štapa i kanapa" spremalo tim za Evropu. Očigledno je da je finansijska situacija u klubu loša i da je donijeta odluka da se ide na "stezanje kaiša", međutim nije učinjeno dovoljno da se ostvari zacrtani cilj - a to je bila Evropa.
"Evropa je postala finansijski i sportski imperativ. Bez igranja na međunarodnoj smotri, teško je očekivati da klub izađe iz aktuelne krize. To je jedini siguran i izvjestan izvor prihoda. Učinićemo sve da Partizan igra u Evropi naredne sezone. U sportu je sve neizvjesno, ali to je naš primarni cilj", poručio je predsjednik kluba Rasim Ljajić koji je uprkos ovim najavama ipak više bio opredijeljen za taktiku - što manje rizika, to bolje.
U prilog tome najbolje govori prelazni rok Partizana tokom kog su mahom dovođeni igrači bez ugovora, jedino je za Andreja Kostića plaćeno (vjerovatno ne još) 900 hiljada evra, a iako se može reći da su crno-bijeli zaista i pogodili sa većinom igrača, to nikako nije bilo dovoljno za igru na dva fronta.
Posebno se to osjetilo kada su dolazile teže utakmice, kada su kartoni pravili probleme, a Blagojević prosto nije imao više kog "zeca da izvuče iz šešira". I sam je stavljen pred svršen čin.
I takvi potezi, gdje se između utakmica sa Oleksandrijom i Hibernijanom (a već poslije prve u Poljskoj znalo se da Partizan ide dalje) ne dovodi niti jedno pojačanje, šalje poruka da koliko god navijači i trener vjeruju mladim fudbalerima - toliko pak kod rukovodstva postoji "mala rezerva". Nije im data dovoljna podrška da prođu u plej-of Konferencijske lige, odnosno zaslužili su makar malo zanesenjačkiju transfer-politiku. Ne može fudbalski klub da se tretira baš samo kao kompanija.
Uostalom, ko riskira - profitira.
Prijatelji, braćo, kumovi...
Koliko god da rukovodstvo snosi odgovornost što nije reagovalo hrabrije i osiguralo više opcija treneru Blagojeviću, još veća je na bivšim fudbalerima Partizana. Mnogi od njih imali su ovog ljeta otvoren poziv da se vrate u Humsku, ali su bili skeptični. Neki od njih nedovoljno i iskreni u svojim namjerama.
"Pratimo ko je pod ugovorom, a ko će već od ljeta biti slobodan u izboru novu sredine. Danko Lazović je gotovo sa svima stupio u kontakt i obavio preliminarne razgovore. Ne držimo imena u tajnosti. Riječ je o Matiji Nastasiću, Stevanu Jovetiću, Stefanu Saviću, Ademu Ljajiću i Darku Brašancu. Vidjećemo šta će biti i na koji način će se pregovori završiti", rekao je Ljajić pred početak ljetnog prelaznog roka, kada je malo ko mogao da pretpostavi da niti jedan od nabrojanih fudbalera ipak neće opet obući dres Partizana.
Donekle može da se razumije njihova rezervisanost zbog situacije u Partizanu, ali da li je moguće da niko od njih nije bio spreman da preuzme takav rizik? Ako se povratak u klub u kome si ponikao i koji te je lansirao može nazvati rizikom...
Odgovorosnost nabrojanih - i još nekih bivših igrača Partizana koji su takođe kontaktirani u međuvremenu - takođe je velika. Ostavili su "zlatnu djecu" na cjedilu i pokazali im kako za 10-15 godina ne smiju da se ponašaju, kada bude došao poziv iz Humske ulice.
Ima li nešto i do djece?
Naravno da ima, ali je zaista krajnje nepotrebno tražiti "dlaku u jajetu". Najmlađi tim Partizana ikada u Evropi nije uspio da ostvari ulazak u grupnu fazu UEFA takmičenja - što je uvijek apsolutni prioritet kada se učestvuje u kvalifikacijama - ali je s druge strane već uspio mnogo. Vratio je vjeru u Partizan, igrao lijepo, atraktivno, natjerao je i publiku da se vrati na tribine. Od njih je to i više nego dovoljno, posebno s podrškom "starijih" koju su imali.
Ali, ne smiju ni djeca sada da dignu nos. Bilo je kikseva, nepotrebnih crvenih kartona, faulova i drugih "gluposti" koje su - čisto na terenu - koštale Partizan većeg rezultata u Evropi. Sada moraju da nauče na tom primjeru i dokažu da mjesec dana sjajnog fudbala nije bila slučajnost.
Uostalom, to duguju onome koji je jedini do kraja vjerovao u njih - Srđanu Blagojeviću.