Nekadašnji fudbaler Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije, Dragi Kanatlarovski, prisjetio se u razgovoru za MONDO bogate karijere, neostvarenih snova i velikih utakmica koje su ga oblikovale kao igrača i čovjeka.
Kanatlarovski, defanzivac iz Bitolja u današnjoj Sjevernoj Makedoniji, igrao je za Crvenu zvezdu jednu sezonu prije one istorijske kada je klub iz Beograda postao šampion Evrope 1991. godine u Bariju.
„Prošlo je mnogo godina, ali ne mogu još uvijek da zamislim zašto nije ta ljubav sa Zvezdom potrajala još samo godinu dana. Možda bi sve bilo drugačije...“, rekao je Kanatlarovski sa sjetom.
Njegova karijera počela je u Bitolju, a ključni trenutak desio se 1985. godine nakon utakmice Pelister – Sarajevo, kada su ga zapazili skauti nekoliko jugoslovenskih velikana.
„Tad su me gledali skauti Hajduka, Zvezde i Partizana. Trebao sam preći u Zvezdu, ali to je propalo. Umjesto toga, otišao sam u Split, pa se vratio u Bitolj i onda završio u Vardaru“, prisjetio se.
U Vardaru je Kanatlarovski proveo ključne godine karijere, u slavnoj generaciji u kojoj su igrali i Darko Pančev, Ilija Najdoski, Vasil Ringov i drugi.
„Napravili smo balans znanja, trčanja, poštovanja. Zato smo bili moćni. Osvojili smo prvo mjesto na zelenom terenu u Jugoslaviji, ali je sud kasnije odlučio da titula pripadne Partizanu. Ipak, za nas – mi smo bili prvaci.“
Upravo protiv Crvene zvezde odigrao je meč koji mu je otvorio vrata Marakane.
„Poslije te utakmice, trener Zvezde Dragoslav Šekularac je želio isključivo mene. Htio je nekog ko presijeca akcije, ko trči, ko radi – jednog radilicu da zaštiti umjetnike kao što su bili Prosinečki, Pančev, Piksi Stojković, Mitar Mrkela, Vladan Lukić, Refik Šabanadžović...“, objasnio je Kanatlarovski.
Nakon dobrih igara u crveno-bijelom dresu, uslijedio je i poziv u reprezentaciju Jugoslavije, za koju je odigrao jedan meč. Međutim, u trenutku kada se Crvena zvezda spremala da uđe u istoriju, povreda ga je spriječila da bude dio te priče.
„Noga u gipsu, kraj priče. Dragan Džajić je tada htio da produžimo ugovor na još godinu-dvije, ali imao sam 29 godina i stigla je ponuda iz Deportiva La Korunje. Odluka je pala - idem.“
U Španiji se priključio tada ambicioznom Deportivu, koji se tada borio za ulazak u elitni rang.
„Na Riazoru je bilo fenomenalno. Igrali smo u Segundi, pa preko baraža ušli u Primeru. Ali raspad Jugoslavije, problemi sa papirima… odlučio sam se vratiti u Bitolj, pa još malo u Karšijaku u Izmiru – i tako se završila karijera“, zaključio je.
Danas, Kanatlarovski kaže da nema za čim da žali:
„Čovjek treba biti zadovoljan s onim što je postigao. Sve što sam igrao – igrao sam srcem. I to je najvažnije.“
(MONDO)