Dragan Stojković Piksi je kao Šredingerova mačka - istovremeno postoji u dvije stvarnosti: jednoj koja kaže da je najbolji selektor u istoriji Srbije i drugoj koja kaže da je najgori. Obje ove tvrdnje su tačne.
Dragan Stojković Piksi je hodajući paradoks. Nije to samo što smo navikli da obeća ofanzivnu igru Srbije, pa onda ne vidimo niti jednu šansu niti ofanzivan fudbal, nije to samo što pred Albaniju kaže da "ne osjeća nikakav pritisak", pa onda poslije meča priča da svi mi već "znamo da je duže vrijeme pod pritiskom" i da se "osjeća loše", nije to samo zbog toga što tvrdi da nije izgubio kontrolu nad ekipom, a nekolicina fudbalera neće da igra za Srbiju samo zbog njega...
Ne, čak i kada se podvuče crta njegovog selektorskog mandata - i tu vidimo jedan veliki paradoks koji je teško objasniti. Piksi je istovremeno i najbolji i najgori selektor u istoriji reprezentacije Srbije.
Niko ne može da mu ospori rezultate i to će uvijek biti na njegovoj strani. I to je, mnogi kažu, zapravo najvažnije od svega. Kada se podvuče crta, Dragan Stojković Piksi je najuspješniji selektor Srbije pošto je odveo "orlove" na dva velika takmičenja (Svjetsko prvenstvo u Kataru i Evropsko prvenstvo u Njemačkoj) i može da se pohvali da je za razliku od svojih prethodnika imao rezultatski kontinuitet.
Vodio je "orlove" na 55 utakmica i dobio je 26 (ima još 14 remija i 15 poraza), a iz njegovog mandata zauvijek će se pamtiti trijumfi nad Portugalom za Katar, pa Norveškom u Ligi nacija, ali i Švajcarskom u nešto manje važnoj utakmici. Sve ono između bilo je nimalo ubjedljivo, često uz gorak ukus u ustima, uz nadu da će se opet jednom ponoviti ona lisabonska noć.
I nije. Mi nismo bili ni blizu takve utakmice do kraja Piskijevog mandata koji je poslije svakog novog okupljanja postajao sve "bljutaviji" i trebalo je da se okonča još poslije Katara ili makar Njemačke. Zbog tako pogrešne ocjene Saveza danas Srbi nemaju "vizu" za Svjetsko prvenstvo 2026, ali nemaju ni dobru atmosferu, nemaju kostur tima, nemaju igrače koje su izgubili zbog lošeg odnosa sa Piksijem... Zapravo, nemaju ništa.
Upravo zbog tog razloga Dragan Stojković Piksi je i najgori selektor u istoriji Srbije. U drugoj polovini svog mandata donio je tonu pogrešnih odluka čije posljedice ne trpimo samo danas, nego ćemo ih osjećati godinama.
Svom nasljedniku, najvjerovatnije Veljku Paunoviću, reprezentaciju ostavlja u rasulu, čak gorem stanju nego što ju je zatekao i to je zaista za divljenje. Piksi je preuzeo reprezentaciju u martu 2021. godine nakon zaista katastrofalnih mandata Krstajića i Tumbakovića, odmah je svojom harizmom i uz dva-tri srećna rezultata uspio da probudi optimizam, ali od tada je uspio čak da okrene narod protiv državnog tima ubjeđujući nas u svoje kontradiktornosti.
Baš kao Šredingerova mačka, koja je istovremeno i živa i mrtva, tako je i Dragan Stojković Piksi svojevrstan paradoks - on je i istovremeno najbolji i najgori selektor Srbije, a tek kad se otvori kutija odlučićemo u kom je od ova dva stanja.
Mora mu se odati priznanje da je uspio da egzistira u dvije paralelne stvarnosti i u dvije kontradiktorne istine istovremeno. Iz kog god ugla da se gleda, Šredingerov selektor Piksi je u dva stanja: postoji između slave i razočaranja, trijumfa i promašaja, heroja nacije i sabotera.
Kao što kaže pjesma "Ostat će istine dvije". Tako će i Piksi ostati i legenda i anti-junak. Za sva vremena.
BONUS VIDEO:
(MONDO, Milutin Vujičić)