Fudbalski klub Crvena zvezda predstavio je novog, ali dobro poznatog trenera Dejana Stankovića. Za igrače se u svlačionicu vratio "Mister".
Crvena zvezda je u svoje redove, poslije tri godine, vratila Dejana Stankovića. Nakon što je kao igrač zadužio klub i krajem devedesetih ostavio neizbrisiv trag, na "Marakani" je kao trener imao tri trofejne godine od 2019. do 2022. Kako sam priznaje, ipak je za sobom ostavio "zarez", kako pamti bolni neulazak u Ligu šampiona protiv Makabija iz Haife. Sada je ponovo tu, da nastavi tu nedovršenu rečenicu i da produži gdje je stao.
Mnoge igrače dobro poznaje, lidere Mirka Ivanića, Marka Arnautovića i Aleksandra Kataija više nego odlično, a upoznaće od 3. januara izbliza i ostatak tima. Kao i u prvom mandatu, očekuje se da ga fudbaleri ponovo zovu "Mister", kako tradicionalno zovu trenere u Italiji, kojoj se Stanković formirao i kao čovjek i kao igrač.
Zašto u Italiji trenere zovu "Mister"?
Trener i TV analitičar Luka Jevtović održao je čas istorije u jednom podkastu na temu tog nadimka.
"Vilijam Garbut, Englez, bio je trener Đenove. Na početku italijanskog fudbala sve najprije dolazi na sjever Italije, naravno. Bilo je tu švajcarskih, engleskih trenera, oni i formiraju klubove. Vilijam Garbut, čuveni engleski trener, bio je u Đenovi dugo godina, osvajao je mnogo titula. On je bio taj kojeg su zvali 'Mister'. Nakon toga svi italijanski treneri su 'Mister', baš zbog njega. To je bilo jako davno", ispričao je Jevtović u podkastu "SS Calcio".
U Italiji se te tradicije drže, a Stanković ju je donio na "Marakanu".
"Sve u vezi sa fudbalom i tradicijama u Italiji, Španiji, Italiji, Engleskoj posebno - sve ima debelu potporu u istoriji. Zbog toga vam je mnogo lakše da prihvatite to. Sad da neko dođe i kaže zovi me 'Mister', razmišljao bi kakva je to glupost. Lijepo je znati da to nije taština nekog čovjeka i da on to nije rekao iz nekih drugih razloga, nego prosto zato što je to tradicija. Tako poštujemo sebe i te ljude prije nas", dodatno je pojasnio Jevtović.
Kako su reagovali igrači na odluku Dejana Stankovića?
Dejan Stanković je u Italiji najprije nosio dres Lacija od 1998. do 2004 kod Svena Gorana Eriksona, a onda je dotakao zvijezde igrajući za Inter iz Milana, u kojem je proveo devet godina (2004–2013) i u kojem je postao šampion Evrope.
Po povratku iz inostranstva u domovinu donio je i nasljeđe italijanskog fudbala, između ostalog i čuveni nadimak tamošnjih trenera. U Zvezdi je možda bio prvi, ali ne i u srpskom fudbalu.
"To oslovljavanje sa 'mister' je nasljeđe iz Italije, a i sjećam se da smo Radomira Antića u reprezentaciji zvali 'mister' i to mi se svidjelo", rekao je Stanković po dolasku u Crvenu zvezdu, prvi put. "Igrači su to prihvatili odmah", potvrdio je tada trener.
Nekoliko godina kasnije, Dejan Stanković se ponovo našao na klupi Crvene zvezde. Ovog puta zreliji za iskustvo u Rusiji i ujedno sa velikim zadatkom - vratiti Zvezdu na vrh tabele i ponovo napraviti iskorak u Ligi Evrope. Uz sve to, pred njim je i sjećanje na legendarnog Sinišu Mihajlovića, koje je razlog više da se postigne uspjeh u crveno-bijelom klubu.
"Sjećate se jednog intervjua, kad je rekao - neka Deki ostane, neka mi čuva mjesto jedno 10 godina, pa ću se ja vratiti. U mom povratku ima i Siniše Mihajlovića. Trudiću se da opravdam sve ono što je ćale mislio o meni", rekao je Dejan Stanković na promociji u voljenom klubu.
Ko je bio Vilijam Garbut?
Vilijam Garbut (1883 - 1964) bio je engleski fudbaler, a kasnije i trener. Poseban doprinos imao je u italijanskom fudbalu, pošto je postavio temelje i popularizovao sport. A kako je stigao do Italije? Česte povrede dovele su ga u ovu zemlju, ali ne kao fudbalera, već kao lučkog radnika. Đenova je bila prva stanica, a sudbina je željela da se talenat Engleza ne protraći u bilo kojoj drugoj oblasti osim u fudbalu i ubrzo je postao trener lokalnog kluba.
Tokom karijere bio je trener Rome, potom je krenuo dalje na jug i postao trener Napolija, da bi se 1935. iz Italije preselio u Španiju. Tamo je bio trener Atletik Bilbaa, sa kojim je osvojio domaći šampionat godinu dana kasnije (1936). Simbolično, karijeru je završio tamo gdje je sve i počelo, u Đenovi.