Tadašnji trener Banjalučana Dragan Vukša i vezista Darko Ljubojević za MONDO se prisjećaju prve titule Borca u Prvoj ligi Republike Srpske, osvojene u sezoni 2000/01.
Tek u šestom pokušaju, prvu titulu u Prvoj ligi Republike Srpske fudbaleri Borca osvojili su u sezoni 2000/01. Iste godine do trofeja u Kupu Republike Srpske, i to svog trećeg u istoriji, stigli su igrači Kozare iz Gradiške.
Nakon "megalomanske" sezone 1999/00, u najvišem rangu fudbala Srpske, gdje je prvi i jedini put nastupilo 20 ekipa, stvari su se od narednog prvenstva vratile u "normalu".
Timovi, njih 16, borili su se u šestom prvenstvu za titulu, koji su na kraju ubjedljivo osvojili fudbaleri banjalučkog Borca.
Bilo je to premijerno slavlje "crveno-plavih" u Prvoj ligi RS, a stiglo je u najboljem trenutku - kada je "Velikan iz Platonove" proslavljao 75. rođendan.
Poslije dva osvojena Kupa RS (1995, 1996), Borac je tako stigao do prvog slavlja u prvenstvu Srpske.
Banjalučani su tada, sa Draganom Vukšom i Nenadom Gavrilovićem na klupi, "počistili" konkurenciju, osvojivši prvo mjesto sa čak 12 bodova prednosti nad drugoplasiranom Slobodom iz Novog Grada, a 13 u odnosu na Rudar iz Ugljevika, koji je sezonu završio na trećem mjestu.
Niko do tada od ranijih šampiona (Boksit Milići, ugljevički Rudar i Radnik iz Bijeljine) nije uspio toliko da pobjegne najbližem rivalu, što dovoljno govori kakvu sezonu su imali momci u crveno-plavim dresovima.
Zabilježili su tada čak 20 pobjeda na 30 utakmica, uz tri remija i sedam poraza, te prvenstvo okončali sa 63 boda.
Dok čekamo rasplet oko nastavka sezone u prvoligaškom karavanu Srpske, sjajne sezone 2000/01. u razgovoru za MONDO prisjetio se tadašnji prvi trener Dragan Vukša.
"Ponosan sam što sam u tom trenutku bio dio Borca. Mislim da je to bila jedna od najboljih poslijeratnih generacija, a najviše od svega ponosan sam što su većinu igračkog kadra činili fudbaleri sa banjalučke regije. Igrali smo izuzetno lijep fudbal i vratili gledaoce na stadion. Sjećam se da smo pod reflektorima uvijek igrali pred pet-sedam-deset hiljada navijača. Borac je po meni, a to su mi i drugi ljudi iz Federacije BiH kasnije pričali, igrao daleko najbolji fudbal u BiH u tom periodu", s ponosom se Vukša prisjeća svega onoga što se dešavalo prije dvije decenije.
Vukša se osvrnuo i na glavne konkurente iz te sezone.
"Bili su tu Boksit, Rudar, Leotar, BSK je igrao veoma dobro u jesenjem dijelu prvenstva. Ali, ušli smo u ritam, bili puni samopouzdanja. Imali smo sjajan vezni red, na čelu sa Darkom Ljubojevićem. Zatim, bili su tu Vladan Grujić, koji je bio 18-godišnji dječačić željan igre i dokazivanja, pa njegov vršnjak Darko Maletić, koji je tražio sebe i oni su prvi put postali standardni prvotimci u Borcu. Za mene je to bila stvarno izuzetno lijepa sezona", kaže Vukša.
Ističe da je u Borcu tada vladala prava porodična atmosfera, od igrača, preko stručnog štaba, čelnika kluba, do navijača.
"Ponosam sam što sam trenirao takve momke i igrače. Njihov odnos prema radu bio je za svaku pohvalu. Pored mene je sjedila legenda banjalučkog fudbala Neno Gavrilović. Ne mogu reći da mi je bio pomoćnik. Bili smo saradnici, sve radili skupa, zajednički i mnogo mi je pomogao savjetima, svojom smirenošću. Dopunjavali smo se i zaista je bilo milina raditi."
Kvalitetnim partijama, fudbaleri Borca uspjeli su vratiti publiku na tribine Gradskog stadiona.
"Publika se vratila. Prvih par kola na stadion je dolazilo po par stotina gledalaca. Međutim, kako je Borac hvatao ritam i počeo pobjeđivati, iz utakmice u utakmicu bio je sve puniji stadion. Tadašnji predsjednik Zoran Kalinić imao je sluha, pa smo većinu utakmica igrali pod reflektorima. Imali smo i nesebičnu pomoć direktora Milorada Slavnića, velikog sportskog radnika, zatim Vlade Jagodića na mjestu sportskog direktora i ništa nam nije falilo i sve je štimalo. Mi smo im se na terenu odužili", kazao je na kraju trofejni stručnjak, koji je Borcu donio prvu titulu u Prvoj ligi Republike Srpske.
Dominirao je Borac u prvom dijelu sezone, osvojio jesenju titulu, a kada se u njegove redove vratio nekadašnji fudbaler Crvene zvezde i španskog Kadiza, te mladi reprezentativac Jugoslavije, Darko Ljubojević, sve je bilo još lakše, pa je titula ovjerena četiri kola prije kraja.
"Te godine Kadiz je ispao iz lige, a tada je važilo pravilo da u trećem rangu ne mogu igrati igrači koji ne dolaze iz Evropske unije, tako da sam ostao bez kluba. Imao sam neke ponude iz Španije i Portugala, ali nismo uspjeli da se dogovorimo, tako da do kraja godine nisam igrao nigdje. Na zimu sam se priključio Borcu", priča za MONDO Ljubojević.
Ljubojevićevim povratkom kući, gdje je napravio prve fudbalske korake, Borac je znatno pojačan.
"Borac je tada imao izuzetno dobru ekipu, ali je i atmosfera u klubu bila na vrhunskom nivou. Vukšin tim i prije mog dolaska pružao je sjajne partije i na kraju jeseni zauzeo prvo mjesto. Računao sam da bih jednom kvalitetnom polusezonom, u klubu koji dobro poznajem i sa ljudima među kojima se dobro osjećam, morao ponovo sebi da obezbijedim potpis ugovora sa nekim klubovim iz inostranstva", ističe naš sagovornik.
Raniji prvaci Boksit i Rudar i u ovoj sezoni imali su zapažene rezultate, dok je nešto lošije završio Radnik, tek na 10. mjestu.
Najprijatnije iznenađenje sezone bila je Sloboda, koja je uspjela da se "ugura" u sami vrh i prvenstvo okonča na visokom drugom mjestu, dok je kvalitetan sastav imao i banjalučki BSK, na kraju petoplasirani tim u sezoni.
"Dobro se sjećam te sezone. Liga RS bila je poprilično izjednačena i jaka u to vrijeme. Sloboda i BSK su igrali dobro, zatim klubovi sa istoka Srpske Rudar, Boksit, Leotar... Bilo je zaista interesantno. Sjećam se mnogih utakmica i atmosfere koja je vladala. Praktično da nije bilo domaće utakmice bez sedam-osam hiljada gledalaca. Bila je to veoma uspješna sezona za mene, ali i za Borac i moram reći da sam bio pomalo iznenađen kvalitetom fudbala", prisjeća se Ljubojević.
Tvrdi da je tada širom Republike Srpske nastupao veliki broj kvalitetnih fudbalera.
"Generalno, u evropskom fudbalu nije bilo ni izbliza novca kao sada. Kasnije je došao taj veliki bum. Republika Srpska tada se još uvijek oporavljala od četvorogodišnjeg rata, ali uprkos manjku novca, bilo je dobrih fudbalera. Fudbalske škole u klubovima iz stare države, sa ozbiljnim trenerima, iz kvantiteta igrača izvlačile su kvalitet i bilo je izuzetno dobrih igrača. Sjećam se Milanka Đerića i Nede Zdjelara, svoje karijere tada su počinjali Mladen Žižović, Velibor Đurić... I Borac je imao strašan tim tada, tako da smo otišli na 12 bodova prednosti i rutinski sezonu priveli kraju", zaključio je Ljubojević, koji se nakon Borca otisnuo u Mađarsku, pa Grčku, poslije čega je još jednom obukao dres Borca, prije nego što je 2010. okončao karijeru nastupajući za Laktaše.
Rudar Prijedor u potpunosti je razočarao, te sa 31 bodom morao u niži rang takmičenja, gdje mu se pridružilo i Lijevče, koje je imalo najslabiji učinak od svih prvoligaša - svega 21 bod.
Tim iz Nove Topole tako je samo jednu sezonu "plesao" među najboljih klubovima Srpske, dok su "rudari", inače šampioni zapadne grupe u premijernom prvenstvu Srpske, prvi put ispali iz "elite".
Umjesto njih u ligu su ušli brčansko Jedinstvo, šampion Druge lige RS, Istok, dok je Banjaluka dobila i trećeg prvoligaša, promocijom najbolje ekipe iz zapadne grupe Druge lige RS, Omladinca Mobi'S.
Iako je postojala mogućnost formiranja zajedničke lige na nivou BiH, te da šampion Srpske iz ove sezone dobije prvi put priliku da nastupi na međunarodnoj sceni, i to u tadašnjem Intertoto kupu, to se nije desilo.
Ipak, već sezonu kasnije, klubovi iz Srpske dobili su mogućnost da izađu u Evropu, o čemu ćete moći čitati u narednom izdanju MONDO Sjećanja...
Po završetku prvenstva, 29. maja 2000. godine, Borac je u revijalnom susretu proslavio 75. rođendan, a na Gradskom stadionu tada je gostovao beogradski Partizan i pred 12.000 gledalaca slavio ubjedljivo 4:0.
KUP REBLIKE SRPSKE
Ubjedljivim trijumfom protiv Boksita 3:0, Kozara je drugu godinu zaredom osvojila Kup Republike Srpske, te tako postala prva ekipa sa tri pehara u svojim vitrinama.
Tog 9. juna 2001. godine na tribinama Gradskog stadiona u Banjaluci okupilo se 3.000 gledalaca, koji su vidjeli izuzetno zanimljivu utakmicu.
Viđena je velika borba na terenu, ali je na kraju tim iz Gradiške golovima Blagojevića, Babića i Samurovića stigao do visoke pobjede, te nakon 1994. i 2000. trećeg pehara.
KOZARA - BOKSIT 3:0 (1:0)
Strijelci: 1:0 Blagojević (4), 2:0 Babić (56), 3:0 Samurović (59)
Stadion: Gradski u Banjaluci.
Gledalaca: 3.000.
Sudija: Duško Vujičić (Srbinje).
KOZARA: Stojanović, Perišić, Sekulić, Tomić, Pojić, Raca, Plavanjac (90. Vranješ), Boroja, Samurović, Babić (86. Dumonjić), Blagojević.
BOKSIT: Pantelić, Dragičević, Đurasović (46. Petković (49. Đurić), Markelić, Đukanović, Škrba, Đerić, Pavlović (46. Rajić), Donuđa, Kostić, Šćepanović.
MONDO SJEĆANJA
Sezona 1999/00.
Sezona 1998/99.
Sezona 1997/98.
Sezona 1996/97.
Sezona 1995/96.
Sezona 1994/95.
Sezona 1993/94.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.