Nekome je ovo bila spektakularna utakmica u polufinalu Eurobasketa, a nekome sasvim običan dan na poslu. Taj neko može biti samo Serđo Skariolo, čijih pet sekundi prolaska kroz miks zonu sve objašnjava. Čovjek je jednostavno šampion. Od izvještača MONDA sa Eurobasketa
Iza Ngemačke je bila puna hala, pomalo "domaćinsko" suđenje, a selektor Herbert je imao realno kvalitetniji tim na raspolaganju. Ngemačka je vodila na poluvremenu i na početku četvrte četvrtine, ali onda je Serđo Skariolo ponovo dobio meč svojim taktičkim minijaturama. Na kraju je bilo 96:91 za Španiju koja je ušla u finale – šesto pod njegovim vođstvom sa klupe.
Kada su se konačno završila posljednja dva minuta meča koja su, djelovalo je tako pored terena, trajala vječno, navijači, igrači i članovi stručnog štaba Španije su slavili, samo jedan čovjek nije. Dok su na ulasku u miks zonu članovi stručnog štaba Španije bukvalno vrištali, jedan Italijan je šetao, kao da je izašao do prodavnice.
Naravno, to je bio Serđo Skariolo. Jer on ne slavi pobjede u polufinalu. U petak popodne on je namjestio frizuru, stavio dosta gela u kosu, obukao svježe opranu i ispeglanu bijelu košulju i otišao na posao. To je bio samo još jedan dan u životu, ništa posebno. Molim lijepo.
LAKO JE SA GASOLOM, 'AJDE SA PRADILJOM? EVO, ODMAH!
Godinama je Serđo Skariolo potcjenjivan i tih tričavih četiri zlata, srebro i dvije bronze sa velikih takmičenja uzimani su zdravo za gotovo. Sa Markom i Pauom, sa Garbahosom i Navarom, sa Rikijem i Rudijem, sa Ljuljom i Ćaćom, to bi svako mogao.
A sa Pradiljom, Saizom, Dijazom, Briuzelom, Parom, Arostegijem? Braćom Ernangomez, stogodišnjim Rudijem Fernandezom i Lorencom Braunom kao liderima?
Tim kome su mnogi predviđali ekspresno ispadanje nakon grupne faze ne samo da je ušao u finale, nego je u sva tri meča nokaut faze pokazao šampionski duh, a ko je to od igrača u timu mogao da donese? Samo Rudi, ali i on je tu zato što je Serđo Skariolo tačno znao šta mu je potrebno od 37-godišnjeg asa Reala.
Jednostavno, Serđo Skariolo je pobebdnik, a što se taktike tiče – ovo što smo vidbeli na Eurobasketu je doktorat. Prvo je njegovu Španiju, dosta upitnog kvaliteta u kojoj je jedan igrač stigao iz japanske lige, krenula da "buši" Finska. Ulazilo je svašta Fincima na početku osmine finala, ali panike nije bilo. Kako su nam poslije meča rekli reprezentativci u svlačionicu je prvo ušao Rudi Fernandez, izgalamio se na svakoga ponaosob, a onda je mirno ušetao Serđo Skariolo, da objasni kako taj meč treba da se dobije.
Šta se desilo? Usman Garuba i Alberto Dijaz su imali pravu defanzivnu kliniku, Lorenco Braun je ubacio u petu brzinu i za tili čas se istopila prednost Finaca koja je u jednom trenutku bila i 13 poena.
U četvrtfinalu je došla Litvanija sa NBA zvijezdama Donatasom Sabonisom i Jonasom Valančijunasom, a i oni su vodili, da bi takođe kući otišli sa preko 100 primljenih poena – rešetali su Lorenco, oba Ernangomeza i Rudi. Sada je takođe Nejmačka ispraćena sa ogromnim brojem poena, ali nije napad ono što je fascinantno.
GARUBA I DIJAZ - SRCE TIMA!
Coach Scariolo doesn't celebrate Semi-Finals wins.#EuroBasketx#BringTheNoisepic.twitter.com/kq3bKlVoEd
— #EuroBasket 2022 (@EuroBasket)September 16, 2022
Pričaće se mnogo o poenima Ernangomeza i Lorenca Brauna, ali ono što ovom timu dobija mečeve je odbrana i taktika Serđa Skariola. To šta je uradio Litvancima sa zonom na kraju četvrtfinala je za udžbenike, baltički tim nije mogao da se poveže kada se prešlo na tu odbranu i odmah se vidjelo gdje će ovaj meč otići.
Ali ono što je nevjerovatno je petorka kojom Skariolo dobija mečeve. U njoj su Alberto Dijaz i Usman Garuba, kao ključni akteri. Plej koga godinama gledamo u Unikahi redovno igra završnice i to zajedno sa Lorencom Braunom. Ne da bi organizovao igru, već da bi trčao svuda po terenu, pravi ogroman pritisak na prenosu lopte i čuvao po trojicu kada se igra zona.
A šta tek reći za Usmana Garubu? Krilni centar Hjustona nije se mnogo pomjerio u napadu otkako je u NBA i mnogima bi bio kamen o vratu kada bi u sastavu imali igrača koji skoro da nije nikakva opasnost u napadu, ali ne i Skariolu. Momak od 20 godina, dosta poljuljanog samopouzdanja nakon sezone na kojoj je jedva pipao teren u Rokitsima, ovdje igra punim srcem i jako pametno – on je tu da zaključa reket i da pokrpi kada Vili Ernangomez nema namjeru da se pomjeri i stigne nečijeg igrača.
Sve to izgelda lako na terenu, ali gledajući personal – ovo je pravo čudo. A Skariolu će sada valjda šira javnost priznati da zapravo već godinama pravi čuda.
Jer, kao što je Srbija osjetila na svojoj koži - dobar, odličan ili sjajan tim na papiru na terenu ne znači mnogo. Medalja mora da se zasluži, za nju mora da se bori i da bi se uzela sve to mora neko da smisli.
Serđo Skariolo je smislio već sedmi put. Malo li je?
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!