Legendarni košarkaš Vlade Divac bio je još dijete kada je dobio loptu u ključnom trenutku polufinala Svjetskog prvenstva u košarci 1986. godine. Izgubljena lopta bila je posljednja u nizu jugoslovenskogtima u najtežem porazu, a Srbin je zbog nje prošao kroz teške stvari.
Reprezentacija SFR Jugoslavije doživjela je tog 17. jula 1986. godine jedan od najbolnijih poraza u istoriji. U polufinalu Svjetskog prvenstva vodila je protiv Sovjetskog saveza devet poena razlike u Palati sportova u Madridu i naziralo se više nego jasno da će igrati protiv Sjedinjenih Država za zlato.
Međutim, uslijedili su potpuni krah i sovjetsko čudo - produžetak, pa pobjeda Sovjeta, koji su ostavili bez teksta ekipu selektora Krešimira Ćosića. Zoran Čutura je košem 55 sekundi prije kraja pogodio za vođstvo 85:76, koje se činilo nedostižnim. Slavio je Čutura, slavila je klupa, vjerovali su svi da je to - to. Nažalost nije bilo tako.
Tada evropska košarkaška senzacija, centar Sovjeta Arvidas Sabonis, najavio je senzaciju trojkom o tablu iz očaja (79:85). Uslijedila je izgubljena lopta Zorana Radovića, a onda i trojka Valerija Tihonenka poslije samo par trenutaka, za samo posjed razlike - 82:85. Voda je stigla do grla, a onda je uslijedila greška tada 18-godišnjeg Vlade Divca, koji je poslije tajm-auta, 12 sekundi prije kraja, izgubio loptu napravivši "duplu", okružen dvojicom protivnika. Plejmejker SSSR-a Valdis Valters je kaznio taj kiks trojkom za izjednačenje (85:85) i produžetak, u kojem šokiranim Jugoslovenima nije bilo spasa.
U utakmici koju su poenterski obilježila braća Petrović (Dražen sa 29 poena i Aleksandar sa 15), u sovjetskom timu je najefikasniji bio kultni centar Vladimir Tkačenko sa 25. Šok sa kojim su košarkaši napustili teren i njihova ljutnja prenijeli su se na sve ljubitelje košarke u Jugoslaviji, pa je taj poraz ostao neizbrisiv u sjećanjima ovdašnjih zaljubljenika u sport u cjelini.
Bez obzira na to što nije mogao da bude jedini krivac, Vlade Divac se već u tako mladim godinama suočio sa kritikama i gnjevom navijača. Te greške, ispostavilo se, bile su lekcije koje je najtalentovanija generacija brzo naučila i više nikad ih nije ponovila na svom zlatnom putu ka titulama Eurobasketa 1989. i 1991. i ka svjetskom zlatu 1990. godine, uz bronzu na Olimpijskim igrama u Seulu. I prije svega, bio je to stepenik koji je Divac ipak morao da pređe da bi postao jedan od najboljih centara na svijetu.
I decenijama kasnije, svjestan je Vlade Divac činjenice da će ga dugo, vjerovatno zauvijek, mnogi kriviti za taj poraz.
"Kod nas je uvijek veći fokus na negativnim stvarima nego na pozitivnim. Da biste uspjeli u životu, potrebno je da prođete i kroz teške stvari. Tek tada očvrsnete. Bolje da vam ne kažem kroz kakve sam stvari tada prolazio. Ko zna šta bi bilo da iza sebe nisam imao podršku ljudi kojima je bilo stalo do mene", rekao je Divac o toj izgubljenoj lopti za hrvatski "Index".
"Krešimir Ćosić je stao iza mene iza mene i u tim trenucima bio mi je najveća podrška. Znam šta se tada pisalo i pričalo, ali nikad se u životu nisam previše obazirao na raznorazne priče onih koji me ne poznaju. Znao sam ko sam, šta sam, koliko vrijedim i jedino mi je bilo stalo do mišljenja ljudi iz mog okruženja", dodao je on.
Vlade Divac se srušio na koljena, cijela Jugoslavija zanijemila od šoka: "Bolje da ne kažem kroz šta sam prolazio"
Pročitajte sastav Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu 1986. godine u Španiji, u kojem je Vlade Divac bio ubjedljivo najmlađi sa 18 godina, a pokojni Dražen Daligapić najstariji sa 34.
Dražen Petrović, Aleksandar Petrović, Vlade Divac, Zoran Čutura, Veljko Petranović, Emir Mutapčić, Zoran Radović, Stojko Vranković, Ratko Radovanović, Franjo Arapović, Dražen Dalipagić, Danko Cvjetičanin. Selektor: Krešimir Ćosić, asistent Dušan Ivković.