Novi sportski direktor Partizana Žarko Paspalj nedavno je otkrio kako je osamdesetih došao u Humsku i da mu rastanak sa porodicom nije lako pao. Ključnu ulogu u tim trenucima odigrao je njegov otac.
Novi sportski direktor Partizana, legenda jugoslovenske košarke Žarko Paspalj prve profesionalne korake napravio je u Budućnosti iz Podgorice, njegov talenat je brzo bio primijećen širom nekadašnje države, pa je karijeru nastavio u Partizanu. U "Parnom valjku" je i danas, ali iz druge pozicije, jer je nedavno postao prvi čovjek sportskog sektora kluba iz Humske.
Gostujući je u MONDO podkastu "Priča za medalju", Paspalj je otkrio koliko su bili teški njegovi košarkaški počeci i prvi koraci u velikoj karijeri. Spletom okolnosti, u Partizan je došao iz razočaranja u Budućnost.
"Partizan se pojavio kao posljedica razočaranja, ja sam stvarno htio da ostanem u Titogradu (u Podgorici). Ali želja se nije poklapala sa ciljevima, ili kapacitetima tima. Pitanje je sreće, a valjda je tako suđeno", rekao je Paspalj.
Odlazak u glavni grad značio je i odvajanje od porodice. Nije bilo lako, priznaje Paspalj.
"Imaš tu jak faktor nostalgije, preuveličavaš u glavi neke pristojne stvari koje ti nedostaju. Distanca odlučuje. Jednom sam zvao kući, pitam majku je li dobro, da li je ćale tu? On me je osjetio i rekao - 'Sine, vidim da ti se dolazi, nemaš gdje da se vratiš.' Kasnije tek shvatiš uslugu koju ti je učinio, nije te doveo u dilemu da ili ne, odmah je bilo 'Ne' i idemo dalje", prisjetio se Paspalj.
"Pokojni otac me je stalno gledao kako idem negdje sa nekom torbom, ali je imao običaj da kaže - u pet generacija Paspalja, kada nekoga lopta pogodi u koljeno, taj je slomio nogu. Iz njegovog ugla, nije bilo prihvatljivo da sport može da ti napravi život. U kafani mu kažu, dobar ti je mali, on kaže - jeste, dobar, dobar. Ma ne dobar 'ovako', nego za košarku? Nije on bio zainteresovan, mom ocu sport nije bio zanimanje."
Bilo je teško prihvatiti zanimanje koje nema smjenski rad kakav su roditelji priželjkivali sinu. Ipak, vremenom su shvatili da je poziv koji je odabrao, zapravo, ozbiljan. Jedan trenutak promijenio je gledanje na košarkašku karijeru Žarka Paspalja.
"Otac je prihvatio da ću se baviti košarkom vjerovatno kad sam ušao u reprezentaciju, bilo mu je fino, bio je ponosan na sina. Kod mene su došli prvi put u Grčku i gledali utakmicu, i to su bili otac i majka, i to je bilo super. Sviđalo se ćaletu, odjednom kaže - nije ovo loše, gomila ljudi!"
Kako je izgledala karijera Žarka Paspalja u Partizanu?
Paspalj je u dva navrata nosio dres Partizana. Najprije od 1986. do 1989, potom ponovo u sezoni 1990/91. Između dva mandata oprobao se i u najjačoj ligi na svijetu, tako što je branio boje San Antonija. A kako je izgledao period prije putovanja "preko bare" otkrio je proslavljenom bivšem odbojkašu Andriji Geriću.
Dolazak u Partizan značio je i susret sa dobrim igračima:
"Tri stare generacije i dolaze novi - Vlade Divac, Miroslav Pecarski, Ivo Nakić, Sale Đorđević koji je bio Zvezdino, pa Partizanovo dijete. Ti dolaziš u tim koji može da ti ponudi da ideš dalje, adekvatno putu jugoslovenske košarke. U to vrijeme, sa 17, 18, 19, 20 godina ako nisi u reprezentaciji, to je kraj. Znači da si kategorija onih koji će biti super igrači, ali neće dostići reprezentaciju."
"Tri godine - i tu je bilo svega i svačega. Interesantnih duela protiv mnogo dobrih timova, ti budeš prvi, a imaš pet poraza. Ljudima je teško da prihvate da je liga bila dobra, bez stranaca, uz pravila koja su omogućavala da nemaš strance. Sistem je postojao 30 godina i jednostavno je pravio igrače."
"Otac mi rekao - sine, nemaš gdje da se vratiš": Žarko Paspalj razočaran stigao u Partizan
"Iz svake generacije košarkaša izlazio je jedan ili dvojica koji su blizu reprezentacije, to su velike stvari. Fini su bili dueli, odeš u Skoplje, Šibenik, ne možeš da dobiješ ili dobiješ sa ozbiljnom težinom."
"Greg Popovič me je jedini razumio"
Iz Partizana krenuo je put najjače lige na svijetu. Kako i sam kaže, u NBA je super, ali kad igraš. "Meni je sve bilo super, osim jedne stvari - nisam igrao. Ostalo je bilo fenomenalno."
Bilo je teško izboriti se za minute, a u meču je tajnu otkrio i Paspalj. "Suština je u sali, ja sam često trenirao u želji da se što prije prilagodim, a sa jezikom mi je bila katastrofa prva tri mjeseca. Ali nisam razumio zašto ne igram. Oni imaju prioritete", sjetio se sportski direktor Partizana o periodu u San Antoniju.
"Ja sam bio najbolja trojka u Evropi, ne neko nepoznat. Igraš deset minuta, da se osjetiš dijelom tima, a ne kao gledalac koji je u sali i ima jako dobro mjesto, peškir na glavi da ga ne ubije erkondišn. I teško je prihvatiti da se nije desilo, ali su se desile mnoge druge pristojne, i mnogo važnije stvari."
Iskustvo koje će ostati nezaboravno iz NBA je svakako rad sa legendarnim Gregom Popovičem, a dio perioda u SAD imao je priliku i da živi kod trenera. "Istina, mjesec dana, bio sam dio familije. On je jedini koji me je razumio u San Antoniju. A ne znam kako."
Otkrio je Paspalj i da Popovič i pored ljubavi prema Srbiji ne govori srpski. "On je bio u službi u Rusiji i razumije nešto malo ruskog. Nije imao nekih dodirnih tačaka sa Jugoslavijom, njemu su još dede otišle u Ameriku. Ali je imao viziju i evropski duh, i talenat da razumije nešto što ja kažem."
Poslije perioda u najjačoj ligi na svijetu Paspalj se vratio u Partizan i zablistao. Bio je vrhunski igrač prije odlaska, a onda je po povratku u tim otišao korak dalje. "Ogromna je bila razlika, osjećao sam se fizički dominantnim. Ali u pravu si da je bilo neko drugo vrijeme, košarka se promijenila. Sada momci od 23-24 ne mogu da izdrže način igre, fizički. Nemaš više staru priču da momci od 17 godina igraju košarku na tom nivou", ispričao je Žarko Paspalj u MONDO podkastu "Priča za medalju".