Edo Maajka je najduhovitiji među reperima i najbolji reper među kritičarima. U razgovoru za MONDO otkriva koji ga trendovi najviše nerviraju, zašto je dobro biti on, šta povezuje mlade ljude u regionu i kako shvata antifašizam danas.
Edu slušamo u Banjaluci 9. maja, na "Akvani", u okviru manifestacije "Živjeti slobodno".
Zašto je dobro biti Edo Maajka?
Zato što radim ono što volim i živim od toga. Imam porodicu koju obožavam i prijatelje, živim između dva kontinenta i skoro nikad mi nije dosadno :)
- Šta je najvažnije što si o sebi naučio baveći se muzikom?
Naučio sam od muzike mnogo toga. Odrastao sam baveći se njome, sazrio sam uz ovaj posao. Najbitnije od naučenog je možda to da ne mogu udovoljiti nikom osim samom sebi, a toliko sam se živcirao oko toga i vrtio se u tom začaranom krugu želje da svi budu zadovoljni.
- U Banjaluci sviraš povodom Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom. Šta je (ili šta bi trebalo da podrazumijeva pojam) antifašizam danas, i koliko je teško to breme prošlosti koje narodi bivše Jugoslavije i dalje evidentno nose na svojim plećima?
Antifašizam je za mene prirodno stanje čovjeka, to je nešto što svi imam po defoltu, k'o spavanje ili bubrezi. Sve drugo vodi u zaostajanje i primitivizam. Regionalne desnice naroda bivše Jugoslavije nisu uspjele naći svoj put bez fašističkih zaostataka. Biti ustaša ili četnik ili balija ili šta već odavno se vezuje za naciju, patriotizam i ponos.
Zašto je dobro biti Edo Maajka?
Zato što radim ono što volim i živim od toga. Imam porodicu koju obožavam i prijatelje, živim između dva kontinenta i skoro nikad mi nije dosadno :)
- Šta je najvažnije što si o sebi naučio baveći se muzikom?
Naučio sam od muzike mnogo toga. Odrastao sam baveći se njome, sazrio sam uz ovaj posao. Najbitnije od naučenog je možda to da ne mogu udovoljiti nikom osim samom sebi, a toliko sam se živcirao oko toga i vrtio se u tom začaranom krugu želje da svi budu zadovoljni.
- U Banjaluci sviraš povodom Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom. Šta je (ili šta bi trebalo da podrazumijeva pojam) antifašizam danas, i koliko je teško to breme prošlosti koje narodi bivše Jugoslavije i dalje evidentno nose na svojim plećima?
Antifašizam je za mene prirodno stanje čovjeka, to je nešto što svi imam po defoltu, k'o spavanje ili bubrezi. Sve drugo vodi u zaostajanje i primitivizam. Regionalne desnice naroda bivše Jugoslavije nisu uspjele naći svoj put bez fašističkih zaostataka. Biti ustaša ili četnik ili balija ili šta već odavno se vezuje za naciju, patriotizam i ponos.
Za vrijeme rata je to bila sasvim prihvatljiva stvar, zahvaljujući kojoj je odgojena jedna cijela generacija kojoj su "za dom spremni" ili slični regionalni pozdravi postali normala. Tako da se jedan Tompson, kome zabrane koncert u Holandiji, s pravom čudi zašto je to tako. Čudno mu što su mu zabranili tamo nastupati, jer je njemu neshvatljivo da ima nešto loše da koncert počneš pozdravom "za dom spremni". To su repovi i zaostaci koji se vuku jos od Drugog svjetskog rata i iskreno, ja evo ne mogu vjerovati da se o tome još uvijek raspravlja i da mi pričamo o tom bremenu.
Obraćam se samom sebi, pjesme radim radi sebe, kako bi se "istresao", utješio, ohrabrio, nasmijao i shvatio neke stvari. Ako to još nekog potakne na razmišljanje, onda je uspjeh jos veći. Ljudi svejedno čuju samo ono sto žele čuti i to je tako. Znači, ako mene neko vidi kao neprijatelja ili idiota, on će tražiti tu potvrdu u svakoj riječi i naći će je. Bez obzira o kakvoj tematici i pjesmi je riječ, ako me neko doživljava kao pozitivnog lika, onda ce čak i u mojoj mržnji i izlivu primitivizma tražiti i pronaći plus.
- Koja je, prema tvom mišljenju, najvažnija stvar koja povezuje mlade ljude iz bivše Jugoslavije?
Jezik, istorija, imali smo brak koji je trajao oko 55 godina, a i prije smo bili u vezama :) Sve novonastale države imaju skoro identične probleme, mentalitet je isti, jednake predrasude i nezaposlenost. Dodao bih i besparicu u ove zajedničke karakteristike mladih. Slušaju manje - više istu muziku. Mladi se najlakše povezuju kad su u pitanju kultura i muzika. Nažalost, kad je kriza - kultura najviše "fasuje".
- Zašto je kultura uvijek na dnu liste prioriteta?
Ima tu puno faktora, od depre i besparice, koja je uzrok zašto je sve na dnu liste prioriteta, pa do politike kojoj su kultura i sloboda izražavanja uvijek bile trn u oku. Ako se provede 20 godina sa fokusom u huškanju i manje - više u nacionalizmu, onda nije nikakvo čudo da klinci ne cijene kulturne vrijednosti. Uspjeh i svijetla tačka je, recimo, kad vidim interes za knjige feralovaca uprkos oko 30 godina sistematskog pljuvanja tih ljudi i prikazavanja njih, znanja i slobode kao izdaje.
- Praviš li kompromise zbog para?
Nema para, pa nema ni situacije za kompromise :)
Ako misliš na kompromise u muzici - toga nema kod mene. Jednostavno, ako se meni svidi neka pjesma, ja je stavljam na album i gotovo, makar bila i narodnjak ili izlet u guslarstvo.
- Koji trendovi te nerviraju?
Nervira me to što kad sam s prijateljima svi gledaju u telefone, kad vidim da čovjek pregledava statuse u vožnji oduzeo bi mu vozačku zauvijek. U suštini, dolazim u situaciju kad mi se druženje preko skajpa dok sam kod kuće i kad izlazim vani, svodi na isto - ljudi mi pokazuju slike i klipove, ma super je sve, i nastavljaju zuriti u ekrane. Društvene mreže su mi stvarno otele jarane. Očekujem za koju godinu neki masovni trend povratka na stare nokia mobitele, bez interneta.
Mediji više nego ikada imaju uticaj na društvo. Premoćni su, a ljudi zahtijevaju input non stop. U stanju su pogurati, ali su u stanju i zaustaviti sukobe. Ne postoji sadržaj koji fali u medijima, nego je problem što ima previse svega, pa je teže pronaći dobar sadržaj i jos teže se odlučiti u tolikom izboru koji vrišti senzacijama i otima pažnju.
Slabo pratim televiziju, upratio sam Milićeve epizode na Al Jazeeri preko neta, "Alkemija Balkana", to mi je odlično urađeno, dobar podsjetnik na pozitivne ljude i pojave oko nas.
- Možeš li napraviti listu od pet najboljih domaćih pjesama (sa ex yu prostora) ikad?
To je meni nemoguće, lista od sto pjesama ne bi bila dovoljna.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Twitteru i Instagramu!