Informacija da je udžbenik vjeronauke za srednje škole pripremljen prije nego što je Ministarstvo prosvjete donijelo odluku da li će učenici srednjih škola izučavati vjeronauku izazvala je veliku pažnju javnosti.
Osim pitanja zašto se priprema udžbenik ako još nije sigurno da će se vjeronauka izučavati u srednjim školama Srpske, tu su i neka potpitanja poput onoga šta će se izučavati u srednoj, a što već nije u osnovnoj školi i slično.
Udžbenik vjeronauke za 1. razred srednje škole već postoji i nema potrebe da se prirpema novi, a pogled na sadržaj otkriva da se autor u njemu na malo ozbiljniji način pozabavio religijskim temama u odnosu na način kako se pravoslavna vjeronauka izučava u osnovnoj školi. Udžbenik je podijeljen u pet poglavlja - Sveto otkrivenje, Tajna crkve, Svete tajne krštenja i miropomazanja, Bogosluženja i svete tajne i O postu i praznicima. Dakle, detaljnije se izučava Biblija, crkva, svete tajne, detalji bogosluženja te sve vezano za post i važne religijske praznike.
Dr Slavoljub Lukić savjetnik za vjeronauku u Pedagoškom zavodu RS kaže da se neopravdano digla velika medijska hajka oko vjeronauke u srednjim školama, dok se niko nije bunio kada je ista uvedena u srednje škole u Federaciji BiH.
"U svim kantonima Federacije BiH vjeronauka se izučava u srednjim školama, a sada kada je u pitanju područje Republike Srpske pravi se problem. Zašto se niko nije bunio kada je uvođena u Federaciji“, ističe Lukić za Mondo.
Ističe da se udžbenik nije pripremljen unaprijed nego već postoji.
"Udžbenik je urađen za učenike u Federaciji koji pohađaju vjeronauku po nastavnom planu, a nastavni program donosi Katehijski odbor Srpske pravoslavne crkve. Taj program je modifikovan prema potrebama RS i koristiće se kada vjeronauka, ne samo bude uvedena, nego kad se vrati na mjesto gdje je bila do 1946. godine kada je izbačena iz nastavnog procesa“, tvrdi Lukić.
Lukić dalje naglašava da vjeronauka kao predmet u Bosni i Srbiji postoji već tri vijeka te da je nažalost izbačena za vrijeme SFRJ.
"Pogledajte nastavni plan za srednje škole u vrijeme Austrougarske pa čak i za vrijeme turske vladavine. Ovo je samo jedan proces vraćanja vjeronauke tamo gdje joj je mjesto“, dodaje Lukić.
Suočavanje sa problemima savremenog doba
Autor udžbenika vjeronauke je profesor Zdravko Peno iz Foče, a kako tvrdi dr Slavoljub Lukić sadržaj je prilagođen uzrastu učenika i svodi se na suočavanje mladog čovjeka sa problemima savremenog doba.
"Suština jeste da se djeca kroz vjeronauku upoznaju sa rješenjima na koja nailaze u savremenom životu, problemima adolescencije i problemima pred kojima se nalaze trenutno, kao i onima sa kojima će se tek sresti u budućem životu. Taj udžbenik već koristi oko 1000 učenika pravoslavne vjeronauke u Federaciji i Brčkom", rekao je Slavoljub Lukić.
Ivan Šijaković, profesor sociologije na Univerzitetu u Banjaluci tvrdi da je uvođenje vjeronauke i u srednje škole nešto najgore što se može desiti mladim ljudima.
"To je tužno, da se vraćamo na nešto što je bilo prije Drugog svjetskog rata. U 21. vijeku kada ljudi hrle ka digitalnoj tehnologiji, kada Kinezi prave robota zubara, Španci prave 3D štampač koji štampa ljudsku kožu, mi se zamajavamo sa vjeronaukom. Većeg moralnog, duhovnog, kulturnog i antropološkog pada u 21. vijeku ne može biti“, kaže za naš portal profesor Šijaković.
Šijaković: Isto bi mogli da urade i na fakultetima
Šijaković dodaje da se pred izazovima savremenog doba jedni vraćaju nazad, dok drugi idu naprijed. Mišljenja je da vjeronauka dijeli ljude, ali da je to tendencija crkve koja ima veliku ulogu u društvenom životu Srpske.
"Ja ne mogu to da prihvatim profesionalno, ali mogu da razumijem da to rade jer crkva ima vrlo važnu poziciju u društvu, po mom mišljenju takođe neopravdano, pogotovo ovako još pred izbore. Objektivno ne vidim svrhu toga, pretpostavljam da bi to isto moglo biti učinjeno i na fakultetima“, rekao je ovaj sociolog.
Ističe da je još jedan problem što tvrde da je vjeronauka izborni predmet, a učenicima nije ponuđeno ništa na drugoj strani.
"Učenicima treba ponuditi web dizajn, programiranje, digitalno društvo pored vjeronauke, pa da onda učenici sami izaberu. Ko želi neka sluša vjeronauku, ali ako nemate šta da izabrete na drugoj strani onda je to jedna vrsta nametanja“, zaključio je Šijaković.
