• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

„Nekad hram znanja, danas administrativni centar": Prosvjetni radnici se pitaju šta se desilo šta školom?

Autor Dragana Božić

Udruženje prosvjetnih radnika "Ipak se okreće" oglasilo se uoči početka nove školeske godine u Srpskoj.

 shutterstock_2492219935.jpg Izvor: Shutterstock

Kako su naveli pitanje koje si neprestano postavljaju je: "Šta se desilo sa obrazovanjem? Pitanje je to koje kod većine prosvjetnih radnika izaziva zabrinutost, umor, stid... Zašto? Zar obrazovanje nije svetinja?! Odgovor nas vodi u prošlost i nameće onu tešku riječ „nekad“.

"Nekad je škola bila hram znanja, a prosvjetni radnik svjetionik koji vodi kroz život. Ako se osvrnemo, ne tako davno unazad, u doba 19. i početka 20. vijeka, sjetićemo se da su se u učionicima stvarali budući velikani- – naučnici, pisci, doktori, državnici...Bio je to period kada su znanje, trud i disciplina bili neprikosnoveni, a prosvjetni radnici autoriteti kojima se vjerovalo i ukazivalo poštovanje", kažu prosvjetni radnici ovog udruženja.

U svom obraćanju sjetili su se profesora Koste Vujića, ličnosti koja danas simbolizuje taj ideal prosvjetitelja.

"Nije on bio samo puki predavač – bio je uzor, inspiracija i otac znanja generacijama učenika koji su kasnije oblikovali istoriju svoje zemlje. Mihajlo Petrović Alas, Jovan Cvijić, Jaša Prodanović, Milorad Mitrović... ljudi su čija djela i danas odjekuju daleko van granica Balkana. Ono što je zajedničko tim imenima i vremenima jeste poštovanje. Poštovanje prema znanju, prema učitelju, prema procesu obrazovanja".

A danas?

"Danas škole sve više liče na administrativne centre. Imamo đake koji nisu sigurni zašto uopšte uče i prosvjetne radnike čiji se autoritet dovodi u pitanje, često i pred roditeljima koji ni sami ne poštuju ono što škola predstavlja. Čast izuzecima kojih, hvala Bogu, ima! U vremenu digitalne površnosti i trenutnog zadovoljstva, znanje postaje zamorno, naporno i nepoželjno, a učitelji „smorovi“. Đaci (i njihovi roditelji) žele rezultate bez procesa koje sticanje znanja podrazumijeva, a društvo gubi kompas u vrednovanju truda i discipline.

Šta se desilo sa obrazovanjem? Gdje su danas učenici profesora Koste Vujića?

"Sigurno ih ima još, skrivenih u učionicama, među onima koji čitaju iz radoznalosti, pitaju iz strasti i poštuju iz duše. Ali... sistem koji bi trebalo da ih prepozna i njeguje često ih zanemaruje ili sputava. Prosvjetni radnici, ti savremeni Vujići, uglavnom su potcijenjeni, administrativno preopterećeni i bez stvarne podrške. Njihov entuzijazam tinja, ali u okruženju koje sve rjeđe vidi učitelja kao stub društva.

Smatraju da je možda vrijeme da se zapitamo – ne gdje su nestali učenici poput onih profesora Koste Vujića, već gdje, kada i zašto smo kao društvo skrenuli s puta koji ih je stvarao i njegovao.

"Znanje nije samo zbir podataka, već duhovni i moralni kompas društva. Ako izgubimo povjerenje u obrazovanje, ako prosvjetnog radnika svedemo na puki servis, ne gubimo samo školske rezultate, već mnogo više od toga – gubimo temelj budućnosti. Zato, ne smijemo se zadovoljiti samo pitanjem – Šta se desilo obrazovnom sistemu? Moramo tražiti načine da obnovimo vrijednosti koje su nekad bile očigledne, prateći savremene tokove i evidentan tehničko-tehnološki razvoj. Naš apel od prošle godine još uvijek je aktuelan i cilj je kome stremimo: "Vratimo dostojanstvo prosvjetnom radniku".

Kažu - neka ono „nekad“ postane sada – da škole budu mjesta gdje se osim sticanja znanja oblikuje i karakter, gdje prosvjetni radnici, roditelji i zajednica govore istim jezikom odgovornosti, truda i poštovanja.

"Ako učenici ne vide poštovanje prema svojim učiteljima, kako će cijeniti ono što uče? Ako odgovorne institucije i roditelji ne stoje rame uz rame sa školom i prosvjetnim radnicima, šalje se poruka da obrazovanje nije zajednička vrijednost, već obaveza koja se može zaobići. Potrebni su povezanost, dijalog i zajednički cilj. Krajnje je vrijeme da se vrati dostojanstvo prosvjetnoj profesiji, ne kroz prazne riječi, već kroz konkretne korake – bolji uslovi rada, veća autonomija u radu, a prije svega javno (ali stvarno) priznanje da su prosvjetni radnici stub razvoja društva. Društvo iz čijih škola izlaze naučnici, pisci, državnici... ponovo možemo biti samo ako prvo naučimo da cijenimo one koji te ljude obrazuju", kažu prosvjetni radnici i poručuju "neka nam je svima srećan početak nove školske godine".

(Mondo)

Možda će vas zanimati

Još iz INFO

Komentari 2

Komentar je uspješno poslat.

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

ISTORIČAR

Školstvo je davno propalo od kada se tu umiješala politika . Svi koji žele da budu zaposleni primaju se po stranačkoj liniji od pomoćnog osoblja,kućnih majstora ,nastavnika,direktora. Osim toga primaju se oni sa diplomama privatnih fakulteta čije je znanje nedovoljno

Goran

Desili su se prosvjetni radnici sa diplomama privatnih fakulteta, nedorasli poslu kojim se bave. Sve kreće od teta u vrtiću, pa preko nepismenih učiteljica i nastavnika, itd.

MONDO REPORTAŽE