Pozovi 1434 za Zaru

Zara Sivčević već skoro 12 godina prkosi prognozama ljekara i odbija njihove prognoze da neće preživjeti teške borbe. Ova hrabra djevojčica rođena je u 28. nedjelji, kada je njena mama dobila preeklampsiju (visok pritisak i zatajenje bubrega). Sve to je imalo negativan uticaj na Zaru, koja je rođena sa samo 820 grama.

Zarina dijagnoza je cerebralna paraliza- hipotoni sindrom, prematura nata, luxatio coxae dex, equinovarus bit... Po Appgarovoj ljestvici vrijednosti novorođenčeta od 1-10, Zara je bila 0 (nula).

Nije mogla kontrolisati pokrete glavom, jedan kuk joj je bio iščašen, kičma joj se savijala na sve strane, prsti su joj srasli uz dlanove, stopala su bila naopako okrenuta. Doktori joj nisu davali nikakve prognoze da će preživjeti, a ako se to slučajno i desi, vegetiraće-govorili su. Živjeće kao biljka.

Tragajući za boljim uslovima liječenja Zara i njena mama Gordana stigle su do Slovenije gdje je Zara dobila mogućnost da se bori za svoj život. Do sada je prošla pet operacija i bezbroj terapija. Napredak je ogroman, ali od januara mjeseca Zara je započela terapije neurorehabilitacijske robotike u Poliklinici Glavić u Zagrebu, koje se sastoje od šest sati kontinuiranog vježbanja na robotima aparatima svaki dan. Šest dana u sedmici. A cjelokupan program terapija traje 12 sedmica. Kompletan program terapija za Zaru košta 19.707 eura.

Zari je neophodna još jedna operacija očiju, nove naočare i aparat proteza za usta, jer joj je čeljust nedovoljno razvijena.

Međutim, operacije, lijekovi, ishrana, vježbe i sve ostalo mjeri se hiljadama eura. Porodica je liječenje u početku finansirala sama - prodali su sve što su imaii, potrošili ušteđevinu i nasljedstvo, te se dodatno opteretili kreditima do kraja života. Novac jednim dijelom pokušavaju prikupiti pravljenjem i prodajom igračaka, prodajom knjiga koje piše Gordana, te donacijama dobrih ljudi.

"Zanemarili smo sve drugo. Ne ulažemo u kuću 12 godina, nismo imali para ni da razmišljamo o godišnjem odmoru na moru, ne kupujemo garderobu osim nužnih stvari, nema frizura, parfema, šminke, izlazaka sa prijateljima, proslava rođendana, svadbi...Jednostavno smo odlučili da zamolimo prijatelje da nam pomognu kad mogu i koliko mogu, govori ona.", kaže mama Gordana.