Svjedok optužbe Mehmed Musić danas je u haškom Tribunalu Radovana Karadžića nazvao ”najvećim agresorom poslije Hitlera koji će završiti kao Milošević”.
Musić je opisao kako je 1992. bio maltretiran u više srpskih pritvora u okolini Sarajeva, zajedno sa stotinama Muslimana (Bošnjaka), od kojih su neki odvedeni i niko ih više potom nije vidio.
Tadašnji predsjednik Republike Srpske optužen je za progon Muslimana i Hrvata iz 20 opština u BiH, pretežno 1992. godine.
Tokom iskaza, Musić je Karadžiću rekao da je "najveći agresor poslije Hitlera" i da će "završiti kao njegov mentor" Slobodan Milošević. Milošević je u martu 2006. umro u pritvoru Tribunala u Ševeningenu.
"Ja sam se nadao da ćete vi crnkuti prije nego što ja dođem ovde, a, uz Božiju pomoć, završićete kao vaš mentor", kazao je svjedok optuženom.
Predsjedavajući sudija O Gon Kvon, ni članovi pretresnog vijeća, nisu se oglašavali poslije tih riječi svedoka.
Na kraju svjedočenja, Musić je Karadžića nazvao i "najvećim ekstremom u Evropi", posle čega mu je sudija Hauard Morison rekao da je taj komentar "neprimeren i nepotreban".
Karadžić je Musiću kazao da mu "želi sve najbolje", nazivajući ga "omiljenim svjedokom" tužilaštava u Hagu i BiH. Sudija Kvon upozorio ga je da je to "neprimjereno" i da bi mu mogao isključiti mikrofon.
Musić je pred Tribunalom rekao da je od kraja maja do sredine novembra 1992. bio u više srpskih pritvora, u kojima su stotine muslimanskih muškaraca tučeni i zlostavljani na različite načine, a neki su i ubijeni.
Izjavio je da je zarobljen 20. maja 1992, pošto su srpske snage zauzele njegovo selo Musići, koje su prethodno granatirale.
U narednih pet i po mjeseci, Musić je bio pritvoren u sportskoj hali u Hadžićima, zgradi Skupštine opštine u tom mjestu, pritvoru poznatom kao "Planjina kuća", kasarni Lukavica i zatvoru Kula.
Po njegovom iskazu, srpske snage, uključujući "crvene beretke" iz Srbije i paravojne formacije "šešeljevce" i "arkanovce", redovno su prebijale, zlostavljale i ponižavale pritvorene Muslimane.
U sportskoj hali u Hadžićima, jedan pritvoreni je primoran da u usta stavi polni organ drugog zarobljenika, kazao je Musić.
Svjedok je kazao i da je bio među 48 zarobljenika koji su pod batinama bili izvedeni iz kasarne u Lukavici. On je potom vraćen sa ispitivanja, a drugih 47 pritvorenika, među kojima je bio i njegov brat, niko više nije vidio.
Musić je izjavio da je sa drugim zarobljenicima bio razmijenjen početkom novembra 1992.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Karadžić je vjerodostojnost svjedoka osporavao tvrdeći da mnoge od tih tvrdnji nije iznio u brojnim prethodnim izjavama i svjedočenjima pred Tribunalom i sudom u Sarajevu. Musić je to negirao.
Upitan zašto ranije nije opisao da su pritvorenici u Hadžićima seksualno zlostavljani, Musić je odgovorio da ga je "bilo sramota i da je, možda, zato prećutao".
Na pitanje zašto "crvene beretke", odnosno "specijalce iz Srbije", nije pomenuo prije iskaza na suđenju Slobodanu Miloševiću, svjedok je odgovorio: "Nije mi poznato".
Musić je, međutim, odbacio sugestiju optuženog da mu je "neko" sugerisao šta da kaže.
U nastavku suđenja, tužilaštvo je pred sudije izvelo sledećeg svjedoka Nedjeljka Prstojevića.
Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima i uzimanje osoblja UN za taoce, 1992-95.
(Beta)
