Bivši komandant Prvog korpusa takozvane Armije BiH Vahid Karavelić optužio je članove ratnog Predsjedništva i Vlade takozvane Republike BiH da su isključivi krivci za postojanje zloglasnog logora...
Koncentracioni logor "Silos" u Tarčinu kod Sarajeva, u kojem je bilo zatvoreno više od 600 srpskih civila, od kojih su 24 umrla zbog posljedica fizičkog zlostavljanja i mučenja glađu, zatvoren je tek 27. januara 1996. godine.
"Silos", kojim je upravljala takozvana Armija BiH, otvoren je 11. maja 1992. u objektu u kojem se prije rata čuvala pšenica. Prema svjedočenju bivših zatvorenika, "Silos" je imao sve elemente zloglasnog logora iz Drugog svjetskog rata Aušvica.
U logoru "Silos", jednom od ukupno 126 na području ratnog Sarajeva, uglavnom su bili zatvoreni civili sa područja Tarčina, Pazarića i drugih okolnih mjesta.
Najmlađi među njima bio je 14-godišnji Leo Kapetanović, a najstariji Vaso Šarenac koji je imao više od 85 godina i umro je u "Silosu" na temperaturi koja je uvijek bila niža za deset stepeni u odnosu na spoljnu.
Srpski logoraši, koji su preživjeli stravične torture, svjedočili su da su tadašnji zvaničnici u vladi takozvane Republike BiH dolazili u "Silos".
Bivši logorša iz "Silosa" Radojka Pandurević u ranijem svjedočenju za Srnu ispričala je da je i Alija Izetbegović dva puta bio kod "Silosa".
Bivši zatočenik logora smrti Slavko Jovičić Slavuj, i bivši poslanik u parlamentu BiH, iz "Silosa" je izašao 19. januara, nakon 1.334 dana ili 44 mjeseca zlostavljanja i stravičnih mučenja.
On svjedočio da je "Silos" bio laboratorija za ispitivanje ljudske izdržljivosti, gdje su muslimanski vojnici i čuvari zatvorenike gledali kao životinje koje su svakodnevno tukli, mučili na razne načine, ubijali glađu i trovali raznim lijekovima.
Za zločine počinjene u logoru "Silos", kasarni "Krupa" i Osnovnoj školi "9. maj", Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.
Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Kriznog štaba, kasnije ratnog Predsjedništva opštine Hadžići, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika logora "Silos", a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Kalember je bio stražar u "Silosu".
Mešanović je, prema optužnici, bio jedan od zamjenika upravnika u "Silosu" i upravnik logora u magacinu u kasarni "Krupa". Ostali optuženi bili su pripadnici vojnih, civilnih i policijskih struktura.
Karavelić je pred Sudom BiH, između ostalog, rekao da je najuže bošnjačko ratno rukovodstvo, koje su u to vrijeme, pored Alije Izetbegovića, činili aktuelni ministar spoljnih poslova BiH Zlatko Lagumdžija, Haris Silajdžić, Ejup Ganić i Nijaz Duraković, imali kontrolu nad dešavanjima u "Silosu".
Ovo je jedino suđenje za "Silos", a počelo je u maju 2012. U toku je izvođenje materijalnih dokaza Tužilaštva, koje je prethodno saslušalo svjedoke.
Tužilaštvo BiH obavijestilo je početkom pretprošle godine MUP Republike Srpske o naredbi o neprovođenju istrage protiv 455 lica za ratne zločine počinjene u logoru "Silos" Tarčin, Osnovnoj školi "9.maj", "Krupa", "Igman", "Hrasnica", u kojima su stradala lica srpske nacionalnosti u periodu od maja 1992. do 27. januara 1996. godine.
Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukić kaže za Srnu da je još na snazi poražavajuća činjenica da ne odgovaraju oni koji su počinili zločine nad Srbima, pogotovo kada se radi o "Silosu", zatvoru u kasarni "Viktor Bubanj", pa čak ni logoru koji se zvao "Alija Izetbegović"?!
Ni u jednom od tih slučajeva "nema ni nalogodavaca, ni izvršilaca", iako je u njima ubijeno mnogo lica srpske nacionalnosti.
On navodi da i najnovije izjave i aktivnosti potpredsjednika Federacije BiH Mirsada Keba pokazuje šta se dešavalo, ali i šta se i dalje dešava u Sarajevu, a pogotovo u Federaciji BiH.
MUP i Savez logoraša Srpske zajedno su radili na dokumentovanju ratnih zločina nad Srbima, nakon čega su svu prikupljenu dokumentaciju dostavili Haškom tribunalu, da bi potom te materijale uputili i Specijalnom tužilaštvu za ratne zločine Srbije, kao i Hrvatske.
"Ništa od toga do danas nije urađeno kako treba. Mi ne tražimo milost ni za koga, nego samo insistiramo na pravdi i pravičnost, ali toga nema ni u Sudu ni u Tužilaštvu BiH, kao ni u Haškom tribunalu", konstatuje Dukić.
