Maštala je da bude stjuardesa, da lijepo dotjerana i obučena dvori goste u vazduhu. Želja da radi na visini ispunila joj se, ali ne u potpunosti.
Prištinka Jasmina Dinić je prije 16 godina okušala sreću na konkursu za odžačara i uprkos tome što je bila jedina žena nakon svih provera i testova dobila je posao u beogradskom preduzeću "Dimničar".
Umjesto suknjice i šminke, njena svakodnevica su odžačarsko odijelo i četka. Već kada je prvi put izašla na teren shvatila je koliko je posao težak jer je bila skroz garava, oguljenih noktiju i potpuno ispucale kože na rukama.
Bilo joj je teško da se navikne prvih mjesec dana, a već prve godine je naučila veliku lekciju - da se ne penje na krov kada je zaleđen ili klizav poslije kiše, i to tako što se okliznula sa jedne četvorospratnice. U posljednjem momentu je uspjela da se uhvati za gromobran.
Mada su mnogi u početku bili skeptični, Jasmina se dokazala u poslu i sada često Beograđani zahtijevaju da upavo ona dođe i pedantno očisti njihov dimnjak.
O svom poslu voli da priča sa vedrije strane, ističe da je Beograd divan ujutru sa krovova, kako se pela i na "Beograđanku" i na PC "Ušće". Ujedno se i pribojava godina koje predstoje, jer teško je biti dimnjačar u četrdesetoj, a kamo li dočekati penziju na krovu.
(MONDO)
