Istraživanja pokazuju da su troškovi servisa električnih automobila generalno niži nego kod sličnih modela sa motorima na unutrašnje sagorijevanje, što ih čini povoljnijim za dugoročno održavanje.
Njemački autoklub (ADAC) objavio je rezultate analize troškova servisiranja električnih automobila i vozila sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem, na osnovu podataka prikupljenih iz servisa u Hamburgu, Kelnu i Minhenu. Ukupno je zatraženo 120 procjena troškova od servisa pet proizvođača vozila - BMW, Dačia, Hjundai, Mercedes-Benz i Volksvagen. Pristigla su 94 odgovora, a analiza je pokazala da se cijene značajno razlikuju.
Upiti su pokazali da su procjene troškova za električne automobile generalno bile niže nego za uporedive modele sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem. U sva tri grada i okolnim opštinama, sa izuzetkom brenda Dačia, troškovi održavanja klasičnih motora bili su najmanje za trećinu viši u odnosu na električne automobile. Takvi rezultati odgovaraju realnom stanju, jer električni automobili u pravilu zahtjevaju manje rada i manje dijelova. Imaju manje mehaničkih komponenti, a nedostaju im brojni potrošni dijelovi koji su obavezni kod vozila sa unutrašnjim sagorijevanjem, poput motornog ulja, filtera za ulje ili svećica kod benzinskih motora, koji se moraju redovno mijenjati.
Najveća razlika u troškovima servisa zabeležena je kod marke BMW. Kod ovog proizvođača servis električnih automobila u prosjeku je 58 odsto jeftiniji od uporedivog modela sa motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem. Električni automobili su takođe značajno jeftiniji za održavanje kod Mercedesa (45 odsto), Volkswagena (44 odsto) i Hyundaija (39 odsto).
Jedini izuzetak je Dacia, gdje vlasnici vozila sa motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem u proseku plaćaju 43 odsto manje za pregled u odnosu na električne modele. Analiza je pokazala i zanimljiv detalj: u gotovo polovini radionica koje su dostavile detaljne troškovnike i za električna vozila i za vozila sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem, cijena sata rada za električne automobile bila je viša. U prosjeku, takozvana "električna doplata" na satnicu iznosila je oko 17 odsto.
Tehnički gledano, takva razlika se teško može opravdati. Kada bi cijena radnog sata bila ista za obje vrste pogona, troškovi održavanja električnih vozila bili bi dodatno niži. Pretpostavlja se da servisi povećanom cijenom satnice za električne automobile pokušavaju da nadoknade manji obim redovnih servisnih zahvata u odnosu na vozila sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem.
(Kamatica/MONDO)