Tokom ljetnjih vrućina, unutrašnjost automobila može dostići i 76 stepeni. Saznajte kako se pravilno rashladiti prije ulaska.
Dovoljno je da napolju bude 25 stepeni, a u unutrašnjosti automobila ostavljenog na suncu za svega dvadesetak minuta temperatura može da dostigne 38 stepeni. Tokom velikih vrućina, kada je temperatura vazduha 36 stepeni, automobil ostavljen na suncu zagrije se na 45 stepeni već za deset minuta, nakon 30 minuta dostiže 55, a poslije sat vremena u kabini je više od 60 stepeni.
Istraživanja su u parkiranim vozilima bilježila maksimalne temperature od 41 do 76 stepeni Celzijusa, a tokom vedrih ljetnjih dana prosječna temperatura približavala se 68 stepeni. Unutrašnjost automobila može biti i više od 20 stepeni toplija od spoljnog vazduha.
Ne zagrijava se samo vazduh. Užare se sedišta, volan, instrument tabla, stakla i obloge, pa još neko vrijeme zrače toplotu i nakon uključivanja klima-uređaja. Juraj Šebalj, jedan od najiskusnijih hrvatskih automobilista, imao je priliku da se susretne s takvim uslovima – od zagrebačkog asfalta do pustinjskih etapa Dakarskog relija.
"Važno je rashladiti automobil pre ulaska, jer je taj prvi minut pakao", kaže Šebalj.
Ne treba odmah sjesti, zatvoriti vrata i očekivati da klima riješi problem. Najprije je korisno otvoriti automobil i kratko ga provjetriti; neki spuštaju prozore i otvaraju prtljažnik. Šebalj, međutim, na sjedištu drži peškir koji mu, kako kaže, ublažava dodir s usijanom površinom i upija prvi znoj s leđa.
"Svako ima svoj ritual. Ja ne sjedam u automobil istog trenutka. Malo ga provjetrim tako što uključim klimu na najjače podešavanje", objašnjava.
Hrvatski autoklub (HAK) pritom savjetuje sličan redosljed: najprije otvoriti vrata i prozore, zatim ih zatvoriti i uključiti klimu. Unutrašnju recirkulaciju korisno je uključiti na nekoliko minuta kako bi sistem hladio vazduh koji se već nalazi u kabini, a potom ponovo uključiti dovod spoljnog vazduha. Otvore ventilacije bolje je usmjeriti nagore nego direktno u lice putnika.
Problem je, kaže Šebalj, što se vazduh može relativno brzo rashladiti, ali unutrašnjost automobila i dalje odaje toplotu.
"Cijeli automobil je iznutra užaren na 60 ili 70 stepeni. Sve je kao radijator. Nekad je potrebno deset ili dvadeset minuta da se temperatura stabilizuje i da površine prestanu toliko da zrače", upozorava Šebalj.
Mjerenja potvrđuju da se sedišta tokom hlađenja hlade sporije od vazduha. To se posebno osjeća na kratkim relacijama: klima tek počne ozbiljnije da hladi, a vožnja je već završena. Nakon početnog rashlađivanja temperaturu treba podesiti umjerenije, a vazduh usmjeriti tako da ne duva direktno u lice, ruke, noge i zglobove.
"Ako klima duva direktno u zglobove, može izazvati upalne procese, zato preporučujem da se vazduh usmjeri ka prostoru kabine, a ne direktno ka vozaču i putnicima", kaže Šebalj.
Kada je spoljašnja temperatura 38 stepeni, u automobilu parkiranom na suncu ona može dostići čak 76 stepeni.
HAK upozorava da ni sa hlađenjem ne treba pretjerivati. Nagli izlazak iz izrazito rashlađene kabine na spoljašnju temperaturu od 40 stepeni može izazvati slabost, vrtoglavicu, drhtavicu i ubrzan rad srca.
Šebalj domaće vrućine posmatra iz ugla čovjeka koji je vozio u daleko ekstremnijim uslovima. U Dubaiju i drugim dijelovima Bliskog istoka, kaže, viđao je ljude koji ne gase automobil ni kada odlaze na sastanak, kako bi klima nastavila da radi.
"Tamo je 50 stepeni. Kod nas se temperatura ipak samo malo poigrava", kaže Šebalj.
To nije preporuka da se vozilo ostavlja uključeno bez nadzora, već ilustracija koliko ekstremne vrućine mijenjaju svakodnevne navike. Kod nas vozači često očekuju da klima za nekoliko trenutaka poništi sate provedene na suncu, ali automobilu je jednostavno potrebno vrijeme.
Šebalj se prisjeća pustinjskih trka na kojima je satima bio u zaštitnom odijelu, s rukavicama i kacigom.
"Sve vrijeme pijem vodu. To je jedini način da se rashladim. Oznojiš se, odelo se natopi i upravo te taj znoj hladi", kaže Šebalj.
Voda nije samo pitanje udobnosti. HAK upozorava da vrućina i nedovoljna hidratacija pogoršavaju koncentraciju, reflekse i sposobnost procjenjivanja. Prema podacima koje navodi, pri temperaturi od 35 stepeni mogućnost greške u saobraćaju raste za 30 odsto. Umor, vrtoglavica, glavobolja, grčevi i jaka žeđ znak su da treba stati, odmoriti se i rashladiti.
"Mi smo jedine životinje u svemiru za koje znamo da se znoje. Imamo najbolji sistem hlađenja vodom, najbolji sistem hlađenja u svemiru", kaže Šebalj, uz poruku da se uz malo strpljenja i dovoljno vode može bezbjedno uživati u letu.
Praktičan postupak nije komplikovan:
- otvoriti automobil i izbaciti vreli vazduh
- zatvoriti prozore
- uključiti snažno hlađenje i kratkotrajnu recirkulaciju
- podesiti umjerenu temperaturu i usmjeriti vazduh tako da ne duva direktno u tijelo.
Automobilu pritom treba dati vremena da rashladi ne samo vazduh, već i sve unutrašnje površine.
(Jutarnji/MONDO)