Kako je nastala priča o rusalkama? Pročitajte priču o ženskim vodenim demonima starih Slovena.
Rusalke, ženski vodeni demoni obično su zamišljane kao lijepe djevojke, duge, riđe kose, koje nisu nosile odjeću. Živjele su pod vodom, u dvorcima i bile pod vlašću Vodenog Duha.
Carica rusalki je bila carska kći koju je maćeha utopila i zvala se Diva, Divka, Divšina i Dana i predvodila je rusalke na kopno vozeći se u zlatnim kočijama. Prema mitu, bile su predane muzici, pjevanju i igranju, a loše raspoložene prema ljudima, naročito prema ženama.
Inače, rusalke izlaze iz vode samo za vreme Rusalne nedjelje i to na nedjelju dana. Za vrijeme Rusalne nedjelje, ljudi su poštovali određene zabrane, kako ne bi uvrijedili rusalke ili došli s njima u dodir i bili kažnjeni, pišu Jelena Bujdić Krečković i Aleksandar Repedžić u knjizi Legende, mitovi i narodni običaji Đerdapa.
Vjerovalo se da ako neko vidi rusalke, mogao bi ostati nijem ili dobiti zanos igranja, koji se smatrao najgorom kaznom od rusalki, jer je pri ovom igranju dolazio zamor do smrti.
Tokom Rusalne nedjelje bilo je zabranjeno peti se na drveće, jer se smatralo da rusalke dok su na kopnu, borave u krošnjama drveća. Postojala je zabrana rada u vinogradima ili bilo kakvog posla vezanog za zamljoradnju, pošto su rusalke u to vrijeme dolazile da daju potrebnu vlagu poljima.
Kada je zabrana morala da se prekrši, kao efikasno sredstvo protiv dejstva rusalki se smatrala trava pelin. U tom slučaju čovjek bi sa sobom nosio pelin, koga su se rusalke plašile. Takođe, ukoliko čovjek jede bijeli luk, smatralo se da neće moći doći pod dejstvo rusalki.
(MONDO/National Geographic Srbija)