Na instagramu je izgledalo kao raj, ali stvarnost je bila mnogo haotičnija - iz ugla autorke teksta za VegOut.
"Evo šta me je život na Baliju, sa malim budžetom, zaista naučio o životu, usamljenosti i iluzijama", započela je autorka teksta za VegOut.
Mnogi sanjaju o životu u tropskom raju - da pobjegnu iz svakodnevice, zamijene kancelariju za plažu i žive polako, u hladu palmi, uz zvuke okeana. Bali je jedno od onih mjesta koje se čini kao ostvarenje tog sna. Na društvenim mrežama, sve izgleda savršeno: smutiji u kokosima, jogа u džungli i rad na daljinu s pogledom na okean. Međutim, iza tih savršenih prizora često se krije stvarnost o kojoj se malo govori.
Pročitajte iskustvo autorke teksta koja je na Baliju živela godinu dana:
Kada zamislite Bali, vjerovatno pomislite na tirkizne talase koji zapljuskuju zlatni pijesak, bujne džungle sa vilama i činije sa smutijem obasjane sunčevim zracima u zlatni sat. I ja sam gledala te fotografije. Zapravo, upravo su one bile jedan od glavnih razloga zašto sam odlučila da odem tamo. U tom trenutku sam na daljinu vodila digitalni biznis, a ideja da živim jeftino u raju, pijem kokosovu vodu i širim svijest, bila je neodoljiva.
I neko vrijeme, zaista je ličilo na raj. Ipak, poslije godinu dana života na Baliju sa budžetom od 800 evra mjesečno, mogu da vam kažem: iza tih savršenih Instagram objava krije se stvarnost koju većina nikad ne vidi. Ovo nije tekst protiv Balija. Bali je prelijep, velikodušan i duhovno dubok, ali ako planirate da se preselite ili maštate o tome gledajući tuđe filterisane objave - evo šta bih voljela da sam znala.
1. Da, možete da živite sa 800 evra mjesečno, ali nije glamurozno
Hajde da to odmah raščistimo. Da, tehnički je moguće živjeti na Baliju sa 800 evra mjesečno. Ja sam to uradila, ali to nije život iz snova koji vam influenseri prikazuju. Moja vila? Više je ličila na betonsku kutiju sa ventilatorom. Pogled na džunglu? Zapravo, korovsko polje pirinča, okruženo skuterima i bukom sa gradilišta. Uglavnom sam jela u lokalnim restoranima - ukusno, ali daleko od instagram činija sa voćem.
Većinu dana radila sam iz kafića sa slabim Wi-Fi signalom, dok su ventilatori prenosili znoj na moju tastaturu. U lošijim danima, nestajala bi struja usred video sastanka. A masaže od 9 evra? Da, postoje, ali to nisu tihe spa oaze kakve zamišljate. Jednom su me masirali pored djeteta koje je vrištalo i osobe koja je sjeckala nokte.
2. Raj ima problem sa smećem
Nema ničeg uznemirujućeg kad bosi hodate po tropskoj plaži i nagazite na plastičnu četkicu za zube. Bali ima ogroman problem sa otpadom, posebno tokom kišne sezone. Sjećam se kako sam gledala talase smeća kako izlaze na obalu u Čanguu poslije oluje. Lokalci su davali sve od sebe da to očiste, ali problem je sistemski.
Na instagramu sve izgleda kao kristalno čista voda i bijeli pijesak iz drona. Kada zumirate, tu su flaše, kesice čipsa i kese utkane u obalu. Ne krivim Bali. Mnogo tog otpada dolazi sa brodova, turista, zbog loše infrastrukture. Ipak, ako dolazite očekujući netaknutu prirodu, pripremite se za stvarnost prekomernog turizma.
3. Duhovna strana jeste stvarna, ali...
Bali ima bogatu duhovnu kulturu. Od svakodnevnih ponuda do mjesečnih ceremonija, prisutna je atmosfera posvećenosti koja se rijetko gde može naći. Kao strankinji, često mi je bilo teško da razlikujem iskrene duhovne trenutke od onih napravljenih za turiste.
Jednom sam prisustvovala "svetoj vodenoj ceremoniji" u wellness centru. Bazen je bio prelijep, pjevanje opuštajuće, dok nisam shvatila da sam platila 70 evra i da poslije toga slijedi prodaja "paketa za duhovno poravnanje duše". U svom najboljem obliku, Bali vas poziva da usporite, oslušnete sebe i povežete se s nečim dubljim. A ako niste pažljivi, lako je da se izgubite u iluziji duhovnosti, a da je nikada zaista ne dotaknete.
4. Usamljenost se uvlači tiho
Upoznavala sam ljude svakog dana. Digitalne nomade, preduzetnike, instruktore joge. Ćaskali bismo uz kafu ili se povezivali u co-working prostorima. A uprkos tome, često sam se osjećala duboko usamljeno. Neprestana smjena turista i nomada otežava stvaranje dugotrajnih prijateljstava. Većina je samo prolazila.
Neki su "tražili sebe" i nisu željeli bliskost. Drugi su jurili za dopaminom kroz žurke i beskrajno "lično usavršavanje". Imala sam značajnih razgovora, naravno, ali bilo je i mjeseci kada sam se osjećala kao da plutam - viđena, ali ne i zaista poznata. Ako mislite da će vam Bali izlečiti usamljenost, može da se desi da je samo još više pojača.
5. Cijene rastu, a lokalci plaćaju cijenu
Kad neko kaže "Bali je jeftin", obično govori iz ugla stranca. Za mnoge lokalce, život postaje sve skuplji zbog turizma. U mjestima poput Čangua i Ubuda, kirije su se utrostručile. Tradicionalne kuće se ruše da bi se gradile luksuzne vile. Lokalci su često prinuđeni da se sele dalje ili da prodaju nasljednu zemlju da bi preživjeli.
Ja sam imala koristi od toga. Niska kirija koju sam plaćala, bila je moguća jer je neko drugi izgubio. To me natjeralo da drugačije razmišljam o privilegiji i o tragovima koje ostavljamo kad se selimo negdje samo zato što je "povoljno".
6. Problemi vas prate, čak i do raja
Mislila sam da će mi selidba na Bali razbistriti glavu. Da ću postati svjesnija, produktivnija, inspirisana. I jeste, neko vrijeme. Ipak, s vremenom, iste brige su se vratile. I dalje sam sumnjala u sebe. I dalje sam odlagala obaveze. I dalje sam se budila nekim jutrima bezvoljna i tužna, bez posebnog razloga.
Plaže su bile prelijepe, ali nisu riješile moje unutrašnje vrijeme. Kao neko ko je studirao psihologiju i godinama učio o svjesnosti, trebalo je da znam: nijedna spoljašnja lokacija ne može da promijeni vaše unutrašnje obrasce bez ličnog truda.
7. Svjesnost je način života, a ne vikend bijeg
Jednu od najdubljih spoznaja na Baliju nisam doživjela na času joge ili seansi disanja, već dok sam gledala Balinežanku kako tiho ostavlja cvijeće na malom oltaru pored puta. Ona nije "vježbala svjesnost". Ona je bila svjesnost. Bez heštagova. Bez radionica. Samo prisutnost.
Taj jednostavan čin podsjetio me je na ono što sam zaboravila u potrazi za rajem: svjesnost nije nešto što se zakazuje. To je način na koji perete sudove, kažete "zdravo", hodate kroz dan. Bali mi je dao tu lekciju, ali morala sam da dovoljno usporim da je uopšte primetim.
Dakle... da li je vrijedilo?
Apsolutno. Ne kajem se zbog godine provedene na Baliju. Naučila sam mnogo o svijetu, o sebi, o tome koliko lako možemo podleći iluzijama. Ipak, ako planirate da se preselite tamo ili maštate gledajući tuđe slike, evo mog iskrenog savjeta:
- Nemojte juriti tuđi "highlight". Napravite svoje iskustvo. Poštujte kulturu. Budite skromni. Vratite zajednici. Ostanite radoznali. I najvažnije, povedite sa sobom cijelog sebe: nesavršenog, zbunjenog, ljudskog.
Pravi Bali ne živi u filtriranim objavama. On je u tihim jutrima, nesavršenim danima i onim otvorenim trenucima koje nikada ne postavite na mreže. A ponekad, baš tamo se krije prava ljepota.