"Leave the World Behind" je film za koji će vam biti potrebno strpljenje, a rasplet koji dolazi na kraju ostaviće vas sa milion pitanja!
Džulija Roberts rijetko glumi u filmovima koji imaju ovu težinu i pesimistički pogled na svijet. U najnovijem ostvarenju, ona se nalazi u ulozi sumorne sredovječne majke i marketinškog stručnjaka, a u nekoliko scena njen lik izgovara rečenicu: "Stvarno mrzim ljude". "Leave the World Behind" je melanholični, a u isto vrijeme napeti triler koji ne podseća ni na jedan drugi.
Naizgled normalna američka porodica sprema se na beg iz Njujorka i iznajmljuje luksuznu vilu na Long Ajlendu. Idiličan odmor pretvara se u noćnu moru, sa nizom čudnih događaja koji predskazuje nešto loše. Neki loši komentari na račun filma koji traje nešto više od dva sata, idu na račun "razvučene radnje" koja podsjeća na "Čekajući Godoa". Tokom prvog sata, osim ogromnog teretnog broda koji se neočekivanom brzinom približava kupačima a zatim se nasuče na plaži, isključenih signala na elektorniskim uređajima i uznemirenim životinjama koje se na mah pojavljuju blizu kuće, ne može se doneti jasan zaključak o radnji.
Ukoliko istrajete do drugog sata filma, počeće da se razmotava sistematska zavjera protiv Amerike, koja je kako se u jednom dijelu navodi "tokom godina stvorila dosta neprijatelja"."Ponekad može biti lijepo, ili katarzičko iskustvo vidjeti film koji nam kaže da je u redu što brinemo", navodi Variety Fair. "Leave the World Behind" ne štedi u svojoj tmini i zloslutonsti, a ono što ostavlja bez teksta je ideja o uništenju Amerike u nekoliko koraka koji su "najekonomičniji a najefikasniji".
Film je adaptiran po najprodavanijoj knjizi Rumana Alama, u režiji Sema Esmaila, sa odeđenim izmjenama. Dok je knjiga prikaz elegantne psihologije, film nudi odgovore na jedan od potencijalnih scenarija "sudnjeg dana" Amerike. Glumačka podjela uključuje Džuliju Roberts, Itana Houka, sjajnog Mahershala Alija i Kevina Bejkona, koji igra lik čovjeka koji je spreman za katastrofu, takozvanog "doomsday preper"-a. Priča koja nas podsjeća, iznova i iznova, da svijet nema empatije prema ovim ljudima, niti prema bilo kome od nas, kao ni prema teoretičarima zavjere koji predviđaju strašne scenarije.
Najvećim dijelom scenario djeluje užasno moguće, po nekim kritičarima, koji navode da se tok života može odigrati pred našim očima, na ovaj način - primjetno, tek nakon što je već prekasno.
(MONDO)