Mile Kekin i „Hladno pivo“ u Banjaluku stižu 9. maja, gdje će zajedno sa Edom Maajkom i Darkom Rundekom nastupiti na manifestaciji „Živjeti slobodno“.
Kekin i ekipa dolaze nam sa svježim albumom „Dani zatvorenih vrata“, a u intervjuu za MONDO saznajte šta Mile misli o autoritetima, rijalitijima, vicevima, publici...
- "Dani zatvorenih vrata" su odnedavno pred publikom. Čemu ste to zatvorili vrata?
E vidiš, na baš to pitanje ne znam odgovor. To smo ostavili publici da odluči kad posluša album. Da li se govori o zatvorenim vratima tvornica ili o lošim međususjedskim odnosima. Nekako nam je naslov dobro zvučao i pasao uz dizajn omota a i nikad nismo imali naslov s tri riječi. Eto već par razloga.
- U Banjaluci svirate povodom Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom. Šta riječ „antifašizam“ danas znači?
Mislim da smo vidjeli svi skupa šta fašizam čini narodima na ovim prostorima. Uvijek se to dobro zapakuje u domoljublje, rodoljublje, odbrambeno, vjerske vođe to lijepo umotaju u celofan svetinja, onda izgine masa ljudi, pa smo onda 40 godina malo pametniji, a onda opet krene.
- Poslije svih ovih godina, imaš li i dalje neki autoritet?
Smisao rock'n'rolla je da preispituje autoritet i tradicionalno razmišljanje. Mi to radimo dosta intenzivno, pa nismo baš omiljeni među tradicionalistima. A poštovanje je dio bontona. Poštovanje druge osobe, naročito ako je drugačija, je kod nas još relativno nova pojava.
- Opiši nam "žene s mudima" i muškarce koji mogu adekvatno da se nose s njima? :)
Zapravo je to pjesma o potrazi, o osobi koja će biti uz tebe na duže staze. S godinama i nakon puno intimnih brodoloma se čovjeku drugačije poslože kriterijumi kad traži idealnog partnera. Glavni lik moje pjesme nije nešto verbalno spretan, pa se izrazio tako malo blentavo. Ali su mu namjere poštene. Kao što bi rekli u oglasima: Muškarac, kažu zgodan, traži partnerku, avanturistice isključene...
- Koje su prave vrijednosti vječne, čak i danas, u vrijeme instant - slave i hiperprodukcije?
Ako me pitaš o muzici onda je to valjda dobra pjesma. Dobra pjesma je vječna, možda neće odmah isplivati kao hit, ali kad mine reality show ludilo ona će ostati i nastaviti trajati dok će instant proizvodi ostati nasukani na sprudovima hiperprodukcije. Vidio sam to svojim očima milion puta. Je l' se sjećaš možda Rafe? Ne? Vidiš ne sjećam se ni ja više.
- Jesu li po vašem mišljenju današnji rijalitiji odraz naših života, ili sugestija kako žele da se ponašamo?
Rijalitiji su zanimljivi ljudima jer su kao prvo voajerski, ljudi su po prirodi voajeri. Zanima ih kako će onaj tamo, obični mali, prištavi, na televiziji slaviti, plakati, ljubiti, kuhati, pjevati. Kako će podnijeti kad mu netko u žiriju veli da je debeo i ružan, hoće li se rasplakati ili će uzvratiti. Osim toga pruža iluziju da svako može uspjeti, da svako može preko noći postati slavan i bogat pa možda i on koji je ostao bez posla. Rijaliti nisu odraz stvarnih života nego poigravanje s našim fantazijama.
- Šta je najvažnije što si o sebi naučio kroz muziku?
Ritmu. Prije nisam imao nikakav osjećaj za ritam. Osim toga - stpljenju. Po prirodi sam tanji sa živcima i tu mi je muzika pomogla puno. Kad se vozaš dugo u kombiju postaneš imun na vrijeme.
- Je li publika danas postala razmažena i šta ti je najteže, a šta najdraže u cijeloj priči oko svirki?
Volim raditi nove pjesme i nastupat pred publikom. Hladno pivo je pravi live bend. Najgore su mi tonske probe. Njih baš ne volim. I ne volim premale i premekane jastuke u hotelskim sobama. A što se publike tiče, ona je uvijek u pravu.
- Šta te, onako univerzalno, nevezano za muziku i posao, nervira?
Instant zvjezdice koje misle da su Majkl Džekson ako su stalno na televiziji premda nemaju nijednu poštenu pjesmu, pjevaljke koje kompenziraju pjesmu pretjeranom upotrebom guzica i sisa, a poslije se žale da ih ne shvaćaju kao ozbiljne umjetnice. Ima toga još, ali neću jer sam pristojan.
- O humoru u Hrvata, odn. njegovom nepostojanju u Bosni se pričaju vicevi. Znaš li neki vic na temu "Sreli se Hrvat, Srbin i Slovenac", a da Hrvat ispadne najpametniji ili najduhovitiji? :)
Ne znam taj, ali ću nešto smislit do sljedećeg puta. U moje vrijeme su Bosanci Mujo i Haso bili glavne zvjezde viceva, sad se moram prilagodit ovoj novoj nacionalnoj formi, a da ispadne smješno, ali ipak politički korektno. Uf, neće to biti lako...