Top listu "Nastrane domaćice" nastavljamo recenzijom kultnog filma "Variola Vera" iz 1982. godine. Autor liste je banjalučki reditelj Saša Karanović.
Da, već čujem prigovor: „Kadijević ne može imati dva filma na listi i Davitelj protiv davitelja je previše poznat, a Variola Vera ipak staje ovdje!“
Možda mogu odgovoriti na bilo koji prigovor ovako: „Zaboga, pa u ovom filmu glumi Erland Jozefson!“
Što se Kadijevića tiče, koji bi sam mogao zauzeti čitavu listu, mislim da sve što možemo ovako kratko reći o Leptirici možemo reći i o Svetom Mestu, a o Devičanskoj svirci sigurno, a o Markoviću moram još nešto da kažem, što nisam sa Već viđeno mogao. A što se Davitelja tiče, čini mi se (doktore, čini mi se!) da je Variola Vera ipak manje poznat film od Davitelja.
Variola je film epidemije i film karantina, koji su maltene žanrovi po sebi i on se, kao takav, svrstava u značajnu porodicu. Koliko god mogli nabrojati filmova koji se bave epidemijama za Variolu je značajniji film karantina ili film skloništa. Ovakvi filmovi nam obično nude političke, klasne i rasne (u slučaju američkog filma) alegorije.
Takav je slučaj sa The Night of The Living Dead i sličnim Romerovim filmovima i sličnim Karpenterovim filmovima, medju kojima su The Fog i The Thing najbolji primjeri. U tom maniru nam, sve unutar samoupravnog sistema koji je savršen za takvo alegorisanje, Marković daje sliku društva unutar jerarhijske strukture jedne bolnice. Sa upravnikom, doktorima, starijim, mladjim, sestrama, portirima, ložačima.
Druga porodica u koju želim svrstati Markovića je ona u kojoj su mu srodnici Polanski, Carpenter, Fridkin i Spilberg – ali prvenstveno Karpenter. Govorim o horor filmu, ili psihološkom trileru, koji prije svega zadržava besprjekoran zanatski pristup realizmu i karakterizaciji, te ne podliježe pritisku stvaranja horora efektima i afektima, već se suptilno zadržava na planu gradjenja likova i njihove reakcije (najčešće u pitanju moralne odluke) na vanrednu situaciju u kojoj se nalaze. Tako Variola stoji ili pada na njenim likovima i njihovim reakcijama na izbijanje epidemije velikih boginja. To je razlog što u ovom, žanrovski neobičnom filmu, vidimo Radeta Markovića, Radeta Šerbeđiju, Varju Djukić, Aleksandra Berčeka, Erlanda Jozefsona, Radmilu Živković, Bogdana Diklića...
Pored izvaredne podjele, u filmu imamo i nekoliko tipičnih horor trenutaka. Imamo variola/zombi ložača koji mumla i gega se hodnicima bolnice. I imamo medicinski sestru kako traga za istim ložačem u mračnom podrumu (pleanazam opet), u kojem prvo pregori sijalica, a zatim se sestra pokušava snaći paleći šibicu.. za šibicom...
U okviru serijala predstavićemo vam 10 filmova, a nove tekstove objavljujemo subotom!
(Saša Karanović za Mondo.ba)