Kad melatonin opada, kortizol raste i san postaje plići, buđenje pred jutro postaje gotovo neizbežno.
Buđenje "u dubokoj noći" jedno je od najčešćih iskustava kada je san u pitanju. Iako mnogi to doživljavaju kao znak problema, nauka pokazuje da je u većini slučajeva reč o prirodnom dijelu ciklusa spavanja.
Prema riječima Talar Moktarijan, asistentkinje na katedri za mentalno zdravlje na Univerzitetu Vorvik, naš san nije podjednakog kvaliteta tokom noći.
"Ljudi često misle da treba da spavaju neprekidno, ali u stvarnosti se san odvija u ciklusima koji se mijenjaju", rekla je Moktarijan.
Tokom prve polovine noći dominira dubok san, dok se u kasnijim satima sve više javljaju lakše faze sna. Upravo u tim fazama organizam je podložniji buđenju, pa nije neobično što se mnogi ljudi bude upravo u ranim jutarnjim satima.
Anketa
Da li se budite tokom noći?
-
Ne, prespavam cijelu noć.
33.33% (1)
-
Da, jednom, ali brzo ponovo zaspim.
0% (0)
-
Da, više puta, ali uspijem da se vratim u san.
33.33% (1)
-
Da, često se budim i teško ponovo zaspim.
33.33% (1)
-
Skoro svake noći budan/na sam duže od 30 minuta.
0% (0)
Pored toga, značajnu ulogu imaju i hormoni. Nivo melatonina, koji podstiče san, tokom noći dostiže vrhunac i zatim počinje da opada.
Istovremeno, kortizol, hormon koji priprema tijelo za buđenje, počinje da raste. Ovaj hormonski "prelaz" dodatno povećava vjerovatnoću da se osoba probudi.
Stres i noćne misli
Još jedan važan faktor jeste način na koji mozak funkcioniše u tim satima. U toku noći, kada nema spoljašnjih distrakcija, misli postaju intenzivnije i često negativnije.
"U ranim jutarnjim satima ljudi su skloniji da se fokusiraju na brige i probleme, jer nema drugih stimulusa koji bi im odvukli pažnju", kaže sagovornica portala Science Alert, prenosi RTS.
To znači da kratko, prirodno buđenje može lako da se pretvori u duže ležanje u budnom stanju, praćeno razmišljanjem o stresnim situacijama, poslu ili ličnim odnosima. Upravo ta kombinacija bioloških i psiholoških faktora često dovodi do osjećaja da je buđenje u 3 ujutru "problem", iako je samo po sebi normalno.
Pored hormonskih promjena, u tom periodu noći dolazi i do blagog porasta tjelesne temperature, kao i smanjenja tzv. "pritiska (potrebe) za spavanjem", jer je dio sna već ostvaren. Sve to doprinosi lakšem buđenju.
Ipak, stručnjaci naglašavaju da samo buđenje nije razlog za zabrinutost. Većina ljudi se više puta probudi tokom noći, ali se toga ne sjeća jer brzo ponovo zaspi.
Problem nastaje tek ako se buđenja ponavljaju često i ako osoba ne može da se vrati u san, što može dovesti do umora i pada koncentracije tokom dana.
Zaključak naučnika je da je buđenje u ranim jutarnjim satima rezultat prirodne kombinacije ciklusa sna, hormonskih promjena i mentalnih procesa, a ne nužno znak poremećaja.
(MONDO)