Listajući časopis "Težak" iz 1893. godine pronašli smo "super-tajni" recept za pravljenje čuvenog trapist sira! Racepturu vam prenosimo u cjelini...
Sir trapist, koji se još od 1872. godine proizvodi u banjalučkom samostanu Marija Zvijezda poznat je širom svijeta, a jedna od njegovih glavnih osobenosti je tajni recept za njegovu pripremu.
Naime, "misteriozni" trapistički redovnici prenosili su decenijama način pripreme ovog sira isključivo usmenim putem, sve do 1996. godine kada je smrću redovnika koji je čuvao tajnu "u svojoj glavi“ recept izgubljen, a proizvodnja sira obustavljena.
Otac Tomislav iz samostana Marija Zvijezda 2008. godine otišao je u Francusku, u samostan u kome se čuva originalni zapis o proizvodnji tog sira, naučio recept napamet i vratio se u Banjaluku. Nakon toga proizvodnja je obnovljena, a, naravno, ovaj recept je i dalje ostao najstrože čuvana tajna među Trapistima.
Priču o tajnom receptu trapist sira manje više svi znamo i niko je ne dovodi u pitanje...
Međutim, listajući nedavno arhivu stare štampe desilo se nešto neočekivano - nismo mogli svojim očima da vjerujemo kada smo u beogradskom časopisu "Težak" iz 1893. godine ugledali članak pod nazivom "Bosanski sir Trapist", a u njemu je čitaocima prezentovan, ni manje ni više, nego recept za pravljenje ovog čuvenog sira!!!
Da li je u pitanju originalna receptura, koja je nekako "procurila" do tih novina, a u međuvremenu se izgubila, ili je u pitanju "odokativna" metoda proizvodnje, ne znamo, ali činjenica da je u pitanju članak sa kraja 19. vijeka, djeluje nam potpuno intrigantno!
Elem, "Težak" (tj. Ilustrovani organ srpskog poljoprivrednog društva) od 14. novembra 1893. piše da je "bosanski sir pod imenom 'Trapist', koji se od prije kratkog vremena otpočeo uveliko da spravlja u Banjaluci, na imanju manastira Sv. Bogorodice, jako rasprostranjen, rado se traži i mnogo troši“.
"Čak i na samoj beogradskoj pijaci konkuriše jeftinoćom čuvenim švajcarskim sirevima", piše "Težak".
U nastavki, list navodi da je fabrikacija ovog sira vrlo prosta:
"Pomuženo mlijeko zagrije se do 28 stepeni Celzijusa i podsiri (sipa se sirište u mlijeko). Zatim se ostavi jedan, do jedan i po časa da se mlijeko zgruša i usiri. Cijela usirena masa sruči se u cjedilo rasprostrto na jednoj izbušenoj kao rešeto dasci i odatle odmah meće u sudove raznovrsnog oblika i veličine. U ovim sudovima ostaje sir šest do osam časova pritisnut sa po jednim kamenom od četiri kilograma težine, poradi toga da se surutka ocijedi. Zatim se još jedan put svaki sirac (koji nisu teži od po četiri do pet kilograma) meće pod naročitu presu. Poslije presovanja sir se posoli i ostavlja u podrumu po rafovima pet do šest nedelja.
Pošto sir potpuno sazri, opere se u mlijeku i tada dobije lijepu, masnu (žutu) boju. Sazrio sir ima dosta velike šupljike napunjene mekim žutim maslom nalik na loj, a kad se jede, vrlo je blagog i prijatnog ukusa.
Kad je sir dobro zreo, ima 54 posto suvih i 26 posto masnih dijelova. Jedina je mana ovom siru što je gorkog ukusa i što se u stomaku razvijaju jaki gasovi kad se u većim količinama jede.
Velika je prohodnja ovom siru u Pešti i drugim većim varošima Austro-Ugarske i prodaje se pod imenom 'fromage de la Trappe'.
Godišnje se producira na 56-60.000 kilograma i prodaje se kilogram po 1 for. a. vr. Od devet kilograma mlijeka dobije se jedan kilogram zrelog sira", navodi se kraju teksta.
Recept za pravljenje sira trapist iz 1893. godine prenijeli smo vam u cjelini, kako je zapisano, a ako ste znatiželjni i vični u pravljenju sira možete i sami da pokušate da ga napravite, i nakon toga, naravno, javite nam svoje utiske.
Jedva čekamo!
Još priča "iz naftalina" čitajte OVDJE...