Fočak Ranko Savić je najpoznatiji Deda Mraz u svom kraju
Djed Mraz je srećan samo ako su djeca srećna i upravo u tome što se iskreno raduju jedni drugima krije se tajna ljubavi između duge bijele brade i čistih i veselih dječijih duša, koje iskreno vjeruju da će dobiti poklon zaslužen dobrim ponašanjem i te snove i vjeru u novogodišnju bajku djeci ne treba rušiti, poručuje najpoznatiji fočanski bjelobradi djed Ranko Savić.
Ovim neobičnim zanimanjem Savić je počeo da se bavi sasvim slučajno 1996. godine, kada su ga iz sindikata "Maglića" zamolili da zamijeni Djeda Mraza koji se iz nekog razloga nije pojavio.
Ranko se na brzinu snašao, obukao crvenu "toperku", na glavu stavio običnu papirnu kapu i sa malo bijele vate uspio da dočara djeci omiljenog darodavca. Od tada već gotovo tri decenije, "ne skrećući sa staze", neizostavni je dio odrastanja generacija fočanskih mališana.
"Zdravo, djeco, najdraži moji, evo me jer Djed Mraz stvarno postoji. Dolazim sa sjevera, gdje zima vlada i gdje snijeg danima pada i pada, gdje su krovovi od snijega bijeli, gdje je bijel krajolik cijeli", počinje priču Djed Mraz Ranko, koji je u Foči poznat i kao dječiji pjesnik.
Djeca se i danas, kaže on, kao i prije 27 godina, na isti način raduju Djedu Mrazu i istom snagom vjeruju u njega.
"Djeca su djeca - male iskrene, čiste duše i one isto vjeruju, samo što je danas, nažalost, puno manje djece u odnosu na 1996. godinu. U nekim radnim organizacijama se gotovo i ugasilo dijeljenje paketića", sa žaljenjem Djed Mraz konstatuje najveći problem današnjice.
Djeca se na isti način raduju i na isti način vjeruju, samo što se mijenjaju novogodišnje želje - u skladu sa vremenom.
"Poslije rata je `kinder jaje` bila glavna želja, a danas, bogami, i djeca idu u skladu sa ovim vremenom, pa požele telefone, ajfone i tako dalje. Naravno, ne ispunjavam im baš sve te želje, ali mislim da im roditelji ispunjavaju i da je to više od roditelja došlo. Zato, molim roditelje, neka djeca žive u svojoj bajci, naći će oni svoj put, šta najviše vole i žele", poručuje fočanski Djed Mraz.
Širom svijeta čuveni dekica kod nas se zove Djed Mraz, što je naziv koji je stigao iz Rusije, a potiče još, kako navode istraživači davne prošlosti, iz staroruske, odnosno slovenske mitologije.
U prethrišćanskom periodu, Deduška Moroz bio zločest, donosio je ledenu zimu i krao nevaljalu djecu, a onda je, kako se vjeruje, u hrišćanstvu poprimio osobine Svetog Nikole.
Naziv Djed Mraz stigao je za vrijeme socijalističke Jugoslavije, ali za razliku od ruskog Djeda Mraza u plavom ogrtaču, jugoslovenski je, u skladu sa tadašnjim političkim kursom i otklonom od Sovjetskog Saveza, obukao crveno odijelo zapadnog Santa Klausa, koji je, takođe, spoj prethrišćanskog vjerovanja zapadnih naroda sa kultom Svetog Nikole.
Kako god tumačili njegovu prošlost, suština je za sve varijante zajednička - ovaj rumeni dekica posjeduje čarobni šarm kojim dječije praznično ushićenje dovodi do vrhunca činom uručenja poklona.
"Ja djeci ne prodajem laži, ja njima ustvari podgrijavam nadu da žive u nekom svijetu koji je bolji od ovoga u kojem mi stvarno živimo, da žive u toj bajci makar dok ne postanu svjesni ove surove stvarnosti. Nemojte djeci rušiti snove, jer oni kratko traju, čim pođu u školu, čim ih stave u neke kalupe, onda se gube i snovi, počinju obaveze. Zato, dok su mali, da živimo tu bajku da ćemo dobiti poklončić zato što smo dobri", priča Savić.
Sa djecom je najljepše, ali biti dječiji animator, a pogotovo Djed Mraz, ističe Savić, veoma je teško. Djeca su pravi parameter da li se to radi kako treba.
"Ako više djece plače, onda nešto nije u redu, onda nešto nisi dobro uradio. Shvatio sam na vrijeme da djeca traže iskrenost. Zapitajte se zašto unuci vole djedove i bake i obrnuto. Zato što priđu čista srca i zbog toga tolika ljubav između njih. Tako i u ovome, ako nema ljubavi i iskrenosti, nema ni ovog, pod navodnicima, posla Djeda Mraza", kaže Savić.
Na prvom mjestu su, dodaje on, neizmjerna ljubav i strpljenje u radu sa djecom. Pristup djeci je najvažniji, sve ostalo dolazi sa iskustvom, a veoma važan je i kvalitet kostima - da bude dobar, čist, uredan i lijep. Sve to igra važnu ulogu da bi čin dodjele paketića bio kako treba.
"Ako je dijete malo, potrebno je da mu se prilagodiš, ako je uplašeno i na ivici suza, da ga malo oslobodiš da se može približiti Djedu Mrazu. Ali osnovna stvar je ljubav i iskrenost, djeca odmah osjete ako je neko došao da to odradi onako radi reda", navodi Savić.
Zahvaljujući prijateljima širom svijeta, Ranko je u mogućnosti da nabavi kvalitetno odijelo iz inostranstva, pa su mu tako posljednji kostim poslali iz Pariza, a brada, koju mijenja svake druge godine, mu je iz Njemačke.
"Mora se raditi na kostimu, mora se raditi na pripremi tog nastupa, jer je svaka podjela paketića mali scenski nastup. Pošto malo pišem pjesme, svaki put se obratim stihovima djeci, poželim srećnu Novu godinu u stihu. Imam nekoliko verzija tih stihova i koristim ih u zavisnosti od mjesta i ustanove gdje dođem", ističe Savić.
Kao i svakom Djedu Mrazu i fočanskom u pripremanju paketića pomažu drugari - vjeverica, medo, zeka, lija i jelen.
"Al` najviše su mi pomogle zvjezdice sjajne - one su vaše šapnule tajne, a ja sam onda te nade i snove u paketiće spakov`o ove", govori Ranko svoje djedamrazovske stihove.
U šali dodaje da sada, kada je u penziji, ozbiljno razmišlja da se oproba u "kostimu bez kostima", odnosno da pusti kosu i bradu, s obzirom na to da je posijedio.
"Ovo je stvarno ozbiljan posao, odnosno nije ni hobi, ni posao, ne znam kako bih ga nazvao. Ja sam godinama bio i u kulturno-umjetničkom društvu, volim scenu, javno nastupam od svoje desete godine, a čak sam bio i glumac amater", kaže Savić.
Osim u Foči, Ranko stiže da obraduje djecu po cijeloj regiji sa obje strane međuentitetske granice, pa je rado viđen gost i u Ustikolini i Goraždu u Federaciji BiH.
Neuporedivo je veći doživljaj za djecu, priča Savić, kada prime poklon od Djeda Mraza, nego kada im poklon donesu roditelji, tako da ga nerijetko zovu i u kućne posjete.
Ilustrujući čarobni odnos najvjernijih novogodišnjih drugara, fočanski Djed Mraz se prisjetio susreta sa dječicom iz Francuske, dok su boravila kod bake u Foči.
"Ne znam ja francuski, ne znaju oni srpski, tu je baka, tu je mama, ali vjerujte da smo se tako izigrali kao da smo zajedno rasli, družili se. To mi je ostalo u sjećanju i uvijek ističem kao primjer, da se osjeti ta toplina, taj pristup. Nijednu jedinu riječ nisam progovorio francuski, jer ga ne znam, a ni oni srpski - slikali smo se, dozivali, igrali se, fantazija", prisjetio se Ranko jedne od veselih posjeta.
U prazničnim danima, ovaj daroviti fočanski pjesnik odijelo Djeda Mraza ponekad zamijeni kostimom Svetog Nikole, a preko godine druženje sa dječicom nastavlja kao pajac, medo i Sunđer Bob Kockalone.
Ranko je poznat i kao kapetan "Drinske regate", a pročuo se i po "muzeju ratkapni" na svom imanju uz put Foča-Šćepan Polje, čime je skrenuo pažnju nadležnih na potrebu rekonstrukcije tog putnog pravca.
Za kraj razgovora, u svom prepoznatljivom stilu, fočanski Djed Mraz je djeci poručio:
"Na kraju, želim vam ovo reći - ja se radujem vašoj sreći i želim da vam svi vaši dani budu veseli i nasmijani. Da dorastete do svojih snova - srećna vam, djeco, Godina nova!".
BONUS VIDEO:
(Srna)