Mihail Pičugin proveo je 67 dana plutajući Ohotskim morem, a kada su ga ribari pronašli, iza njega su bili glad, ledene noći, više od hiljadu kilometara i gubitak dvojice najbližih.
Zamislite da ste na otvorenom moru, a oko vas samo ledena voda i sivo nebo. Motor je otkazao, obala je nestala iz vida, a na brodu imate svega 20 litara vode za troje ljudi. Prođe dan, nedjelja, mjesec. Brat i bratanac umiru pred vašim očima, a vi ostajete sami usred Ohotskog mora i plutate još 26 dana, gubeći gotovo kilogram tjelesne težine dnevno. Ukupno 67 dana pakla. I preživite.
Ovo nije scenario filma katastrofe. Ovo je stvarna priča 46-godišnjeg Mihaila Pičugina, koji je 2024. godine proveo 67 dana plutajući Ohotskim morem sa gotovo nikakvim zalihama hrane i vode. Na put je krenuo sa bratom Sergejem i 15-godišnjim bratancem Iljom, a vratio se jedini. Način na koji je uspio da preživi i dalje izaziva nevjericu stručnjaka i spasilaca.
Kako je sve počelo?
Mihail Pičugin, njegov brat Sergej i bratanac Ilja krenuli su 4. avgusta 2024. godine ka Šantarskim ostrvima. Željeli su da vide jedinstvenu populaciju grenlandskih kitova. Ponijeli su 20 litara vode za piće, nešto žitarica i rezanaca, a računali su da će im zalihe biti dovoljne za dvije nedjelje. Imali su čamac-katamaran na naduvavanje, toplu odjeću i pojaseve za spasavanje. Djelovalo je da su o svemu razmišljali.
Na povratak su krenuli 9. avgusta. Od obale ih je dijelilo svega 19 kilometara kada je motor u jednom trenutku otkazao. Pokušali su da veslaju, ali nisu uspjeli da savladaju talase. More ih je odvuklo sve dalje od kopna.
67 dana u ledenom paklu
Ohotsko more u jesen nije nimalo gostoljubivo. Voda je veoma hladna, duvaju jaki vjetrovi i česte su oluje. Čamac je plutao sve dalje od obale i na kraju prešao više od hiljadu kilometara.
Zalihe hrane i vode brzo su potrošene. Mihail je skupljao kišnicu kako ne bi umro od žeđi. Tokom ledenih noći od hladnoće su ga štitili vreća za spavanje, punjena kamiljom dlakom i zimska obuća.
Organizam tinejdžera prvi nije izdržao. Ilja je preminuo 41. dan plutanja, od posljedica hladnoće i gladi. Nešto kasnije umro je i Sergej. Mihail je ostao sam, sa tijelima brata i bratanca u čamcu. Sačuvao ih je sve do kraja kako bi porodica mogla da ih sahrani.
Kako je uspio da preživi?
Stručnjaci izdvajaju nekoliko mogućih razloga zbog kojih je Pičugin uspio da preživi toliko dugo.
Prvi je njegova velika početna tjelesna masa. Mihail je tokom plutanja izgubio oko 50 kilograma, gotovo polovinu tjelesne težine. Kada nema hrane, organizam počinje da koristi sopstvene energetske rezerve, uključujući masno tkivo. Ono što bi u svakodnevnom životu predstavljalo zdravstveni rizik, u ekstremnoj situaciji moglo je da mu obezbijedi dodatnu rezervu energije.
Drugi faktor bio je psihološki. Spasioci često ističu volju za preživljavanjem kao veoma važnu u ovakvim situacijama.
"Nemam izbora, kod kuće me čekaju majka i kćerka", govorio je Mihail.
Razmišljao je o porodici i ljudima koji ga čekaju, a upravo mu je to, kako je kasnije govorio, davalo snagu da nastavi da se bori.
Treći faktor bila je kišnica, kao i ono malo hrane do koje je eventualno mogao da dođe na moru. Slatke vode na otvorenom moru nema, pa je Mihail skupljao kišnicu. Prema pojedinim navodima, moguće je da je uspijevao i da ulovi poneku ribu.
Spas sa broda "Angel"
Čamac su 14. oktobra 2024. primijetili ribari sa broda "Angel" kod obale Kamčatke. U prvi mah pomislili su da vide otpad ili bovu. Kada su uključili reflektor, u čamcu su ugledali čovjeka. Iscrpljenog, sa dugom bradom, ali živog. Posljednjim atomima snage mahao je rukama i dozivao ih.
Kada su Mihaila izvukli na brod, imao je približno upola manje kilograma nego kada je krenuo na put. Odmah je prebačen u bolnicu u Magadanu.
Za 67 dana plutanja Pičugin je prešao više od hiljadu kilometara. Njegov slučaj privukao je ogromnu pažnju jer je u malom čamcu prešao Ohotsko more od zapada ka istoku i uspio da preživi više od dva mjeseca.
Poslije spasavanja - krivični postupak
Priča Mihaila Pičugina potresla je Rusiju, ali njegovim spasavanjem nije sve završeno. Protiv njega je pokrenut postupak zbog navodnog kršenja bezbjednosnih pravila koje je, prema optužbi, dovelo do smrti njegovog brata i bratanca.
Tužilaštvo je za njega zatražilo tri godine zatvora u kaznenoj koloniji blažeg režima, dok je Mihail djelimično priznao krivicu.
Šezdeset sedam dana na moru, više od hiljadu kilometara plutanja, smrt dvije bliske osobe, žeđ, glad i ledene noći. A sve je počelo putovanjem na kojem su željeli da vide kitove.
Mihail Pičugin preživio je zahvaljujući kišnici, toploj opremi, sopstvenim tjelesnim rezervama i, kako je sam rekao, mislima o porodici koja ga čeka kod kuće.
(MONDO)