Farma u Martinićima u Crnoj Gori ove godine obilježila je 11 godina svog postojanja, a na njoj magarci žive kao bubrezi u loju.
Darko Saveljić vlasnik je ekološke farme magaraca u selu Martinići, nadomak Danilovgrada, u Crnoj Gori. Za svojih 11 godina postojanja, farma je postala prepoznatljiva po mnogim metodama kvalitetnog ispunjavanja jednog magarećeg dana, a sve u cilju spasavanja crnogorskih magaraca od izumiranja.
Ideja se rodila sasvim slučajno
Sve je počelo sa magaricom Martom koju je, kao ornitolog, slučajno ugledao u selu Livari, pod Rumijom. Iako na službenom zadatku, znao je da će se po nju vratiti.
"Ja vidim neku magaricu koja je bila baš u lošem stanju. Pomislio sam kako bi bilo da je dovedem kod mene, da je nahranim dobro, iščetkam, da joj veterinar malo sredi kopita... Moj je otac u to vrijeme držao ovce i domaćinu sam ponudio da mi da magaricu za ovna. Kad se tura poslije deset dana završila, došao sam po Martu. Sutradan se kod mene opulila i stigla je Drina", ispričao je Darko svojevremeno za Vijesti.
Kroz pola godine i nebrojen broj lajkova na društvenim mrežama, posjetioci su krenuli da obilaze farmu - i od tada, nisu prestali.
"Ljudi su počeli da dolaze da bi vidjeli Martu i Drinu. Moji roditelji su se čudili, jer im je bilo nemoguće da shvate da ljudi dolaze da gledaju magarce. Oni su rasli sa magarcima, njima to nije nikakva atrakcija, ali isto tako, u selu, trideset godina prije toga nisu vidjeli magarca, jednostavno ih nije više bilo", objasnio je Darko.
Iako Marta danas više nije živa, Drina je i dalje stalan stanovnik farme.
Domaćinstvo je potpuno samoodrživo
Savići svoju farmu sami i održavaju, a svi turisti imaju priliku da pojedu potpuno organsku hranu pri posjeti:
"Otac se tokom korone bojao da ćemo ostati gladni, pa je sadio i pšenicu i proizvodili smo i svoje brašno. Sve što nudimo turistima proizvedeno je na farmi. Za njih je nešto posebno to što u bašti mogu da uberu povrće neposredno prije spremanja. Hoćemo li tikvice, hoćemo, uberu i to se pripremi. Ta hrana ima i ukus i miris!".
Pogledajte i šta je Darko imao da kaže o svojoj farmi za kanal Solucija:
Uprkos svim poteškoćama, prije svega infrastrukturnim, domaćini su uspjeli da prevaziđu sve izazove, prije svega iskopavajući sopstveni bunar dubine 206 metara, ali i postavljanjem solarnih panela.
"Do farme ne postoji normalan put, stranci kad dođu uvijek pitaju da li će moći nazad tim putem. Dalje, struja, stalno bi nestajala i teško je objasniti nekome ko dođe ovdje da spava, da struje nema dovoljno da se upali više uređaja. Problem je i internet, jer smo na nekoliko kilometara vazdušne linije udaljeni od zatvora u Spužu, koji ima ometače…
Vodu smo dobili tek prije dvije godine, pošto smo iskopali bunar. Prije toga, bilo mi je teško da gledam kako se ljudi tuširaju satima, a ja tu vodu moram da dovezem. Vrućina je, ljudi imaju pravo da se tuširaju, ja nemam pravo da im to ograničim, ali znam koliko je bilo naporno da im tu uslugu obezbijedim", otvorio je dušu Darko.
Posjećenost svakodnevno obara rekorde
Do sada, vjeruje se da je farmu posjetilo više od 150.000 posjetilaca, za koje su kapije otvorene nedjeljom od 10 do 13 časova. Ipak, da biste ušli, potrebno je da ponesete kilogram šargarepa ili jabuka, s obzirom da redovne ulaznice nema.
Boravak na farmi je besplatan za porodice koje imaju djecu koja boluju od autizma, kao i za djecu u invalidskim kolicima. Svaki kutak farme pristupačan je za osobe sa invaliditetom - sve je opremljeno rampama i prilagođeno za bezbrižno kretanje svih posjetilaca.
Farmu organizovano posjećuju i vrtići i škole, pred kraj godine, a tu se godinama organizuje i Novogodišnji bal sa magarcima, gdje svoje proizvode nude organski proizvođači. U okviru farme, postoji i muzej, gdje su izloženi oruđe i mašine kojima se obrađivala zemlja iz perioda pred Drugi svjetski rat.
Za one koji žele da borave duže, na raspolaganju su dva apartmana. U njima uglavnom odsjedaju stranci, koji na farmi ne volontiraju već rade. Darko ovakav vid posjete naziva "radni turizam".
Magarci u Martinićima cijene se više nego u Indiji
Koliki je Darko zaljubljenik u ovu životinju, možete da zaključite i po tome kakva imena im daje, a samo neka od njih su i Muzika, Svila, Violina, Srce, Sunce, Čokolada, Krofnica, Vanilica, Bajadera, Baklava, Lokum, Kremić i Dojč.
Magarci, takođe, svakodnevno uživaju u bogatom muzičkom programu, u okviru kojeg slušaju i Vivaldija i Koncert za mandolinu. Osim toga, navikli su i na uspavanke u Darkovom naručju:
Jeste li već posjetili Darka i njegovu farmu i osjetili bezgraničnu ljubav ovih plemenitih životinja?