BiH zaostaje za regionom po mreži punjača za električna vozila, a visoki troškovi i složene procedure dodatno usporavaju razvoj.
Bosna i Hercegovina ima najslabije razvijenu infrastrukturu za punjenje električnih vozila u regiji, a problem nije samo u ukupnom broju punjača. Mreža je posebno slabo razvijena izvan urbanih centara, dok nedostatak brzih i snažnijih punjača, visoki troškovi ulaganja i složene procedure dodatno usporavaju njeno širenje.
Kako raste interesovanje za električna vozila, infrastruktura za njihovo punjenje postaje jedan od važnih faktora pri kupovini. Kupce, osim cijene automobila i njegovog dometa, zanima gdje mogu napuniti vozilo, koliko punjenje traje i koliko je mreža pouzdana.
"Bosna i Hercegovina trenutno ima najslabije razvijenu infrastrukturu i najlošiju pokrivenost punionicama u regiji. Nedostaju brzi punjači, kao i oni s 800V arhitekturom prilagođeni modernijim vozilima najnovije generacije", kaže Josip Vekić, osnivač i voditelj platforme e-punionice.
Najveći problem van urbanih centara
Punjači se postepeno pojavljuju u većim gradovima, ali je situacija izvan urbanih središta znatno lošija. To predstavlja problem i za putovanja između glavnih centara, jer su manji gradovi i ključne saobraćajnice važne tranzitne tačke.
"Najveći problem je pokrivenost izvan urbanih središta, gdje punionica gotovo i nema, iako su ti gradovi ključne tranzitne tačke", navodi Vekić.
Da je dostupnost punjača važna kupcima električnih vozila potvrđuju i pitanja koja postavljaju prodavcima. Branislav Vranković iz Verano Motorsa kaže da kupce, osim cijene i dometa, posebno zanima mogu li bez problema putovati između Banjaluke, Sarajeva, Mostara, Tuzle, Bijeljine i drugih gradova.
Pri tome ih zanimaju lokacije punjača, njihova brzina, pouzdanost i jednostavnost korištenja.
Problem nije samo u postavljanju novih punionica. Vekić navodi da su visoki troškovi nabavke, instalacije i održavanja DC punjača, dok dodatne prepreke predstavljaju priključak na elektroenergetsku mrežu, građevinski radovi, procedure izdavanja dozvola i nejasna pravila licenciranja.
Kvalitetna DC punionica snage od 50 do 180 kW, prema njegovim riječima, može koštati između 40.000 i 100.000 KM, bez troškova instalacije, softvera i održavanja.
Zbog toga razvoj mreže ne podrazumijeva samo kupovinu opreme. Potrebni su odgovarajuće lokacije, priključci, održavanje, kao i pouzdan sistem upravljanja i naplate.
"Svaki dan izvan pogona ne znači samo gubitak prihoda, nego i narušavanje povjerenja korisnika", kaže Vekić.
Baterija otvara i pitanje osiguranja
Nedovoljno razvijena infrastruktura, uz još uvijek malo tržište električnih vozila, znači da se u BiH tek razvija širi ekosistem koji prati njihovu veću upotrebu. Osim punjača, tu su servisna mreža i osiguranje prilagođeno električnim vozilima.
Uvođenje novih proizvoda osiguranja za električna vozila biće jedna od tema pete konferencije Dani osiguranja Republike Srpske (DORS 2026), koja će 7. i 8. oktobra biti održana u Banjaluci.
Kod električnih automobila posebno se izdvaja baterija, kao jedna od najskupljih komponenti vozila. Nakon nastanka štete zato se postavlja pitanje da li je moguće popraviti samo oštećeni dio ili je potrebna zamjena kompletnog baterijskog paketa.
Vanja Katić, osnivač EV Clinic Zagreb, smatra da bi prije proglašenja totalne štete trebalo uvesti nezavisnu dijagnostiku baterije i dokumentovati njeno stanje. Na taj način bi se jasnije razlikovale posljedice saobraćajne štete od normalnog trošenja baterije.
To je posebno značajno kod polovnih električnih vozila, kod kojih stanje baterije direktno utiče na vrijednost automobila.
Vranković zato smatra da bi osiguranje moglo postati dio šireg paketa koji bi obuhvatio servis, pomoć na putu i zaštitu baterije.
"Kupac koji razmišlja o električnom automobilu često ne razmišlja: 'Hoću li imati dobar kasko?', nego: 'Šta ako mi za tri godine crkne baterija i neko mi kaže da popravka košta 15.000 KM?'. Zato bi osiguranje baterije moglo imati mnogo veću prodajnu vrijednost od klasičnog dodatka uz polisu", kaže Vranković.
Razvoj takvih proizvoda mogao bi smanjiti neizvjesnost oko budućih troškova vlasništva, ali zavisi i od širenja tržišta električnih vozila.
U BiH će se zato paralelno razvijati infrastruktura za punjenje, servisna mreža i modeli osiguranja prilagođeni specifičnim rizicima e-mobilnosti.