Svakog jutra na Marsu nastaje oblak dug čak 1.800 kilometara, koji nestaje za manje od tri sata. Naučnici sada vjeruju da znaju šta stoji iza ovog fenomena.
Na Marsu se svakog jutra pojavljuje neobičan oblak koji može da dostigne dužinu od čak 1.800 kilometara, a zatim nestane za svega nekoliko sati. Naučnici godinama pokušavaju da objasne ovu pojavu, a novo istraživanje ukazuje na proces koji do sada nikada nije primijećen u atmosferi neke planete.
Ovaj oblak prvi put je uočen 2018. godine, na snimcima evropske sonde Mars Express. Pojavljuje se iznad vulkana Arsia Mons, visokog oko 18 kilometara, tokom proljeća na južnoj hemisferi Marsa.
Naknadnom analizom starih fotografija otkriveno je da se ista pojava može vidjeti još na snimcima NASA-ine misije Viking 2 iz sedamdesetih godina. Ipak, dugo je prolazila neprimijećeno jer se oblak formira u zoru i nestaje za manje od tri sata. Mnoge svemirske kamere taj dio Marsa snimaju tek popodne.
Iako se pojavljuje iznad ogromnog vulkana, oblak nema veze sa vulkanskom aktivnošću. Arsia Mons nije aktivan, a odgovor se, prema novom istraživanju objavljenom u časopisu Nature Geoscience, krije u neobičnom načinu zamrzavanja vodene pare.
Na Zemlji oblaci uglavnom nastaju kada se vodena para hladi i kondenzuje na sitnim česticama prašine, soli ili polena. Naučnici su dugo pretpostavljali da se nešto slično događa i na Marsu, ali računarski modeli nisu uspijevali da objasne ogromnu dužinu oblaka.
Ispostavilo se da ključnu ulogu možda ima proces poznat kao homogena nukleacija. On omogućava da se vodena para pretvori direktno u sitne čestice leda, bez prisustva prašine.
How would look the AMEC as seen from the surface? I have been wondering about it for a long time, and I made this artistic impression showing how I would imagine at first the cloud as seen from the proximity of Arsia Mons. https://t.co/6et5qQhwtp
— @[email protected] (@jorgeherber)March 19, 2021
Za tako nešto potrebna je izuzetno visoka vlažnost vazduha, više od 100.000 puta veća od one koju doživljavamo na Zemlji.
Takvi uslovi nastaju kada vjetrovi naiđu na Arsia Mons i pokrenu snažan talas u atmosferi. On za nekoliko minuta podiže vlažan vazduh na veću visinu, gdje temperatura naglo pada. Za samo deset minuta vazduh može da se ohladi za oko 30 stepeni Celzijusa.
Na visini od približno 45 kilometara, gdje ima znatno manje prašine, vodena para se zamrzava i stvara karakterističan izduženi oblak.
Kada su istraživači ovaj proces uključili u računarski model, prvi put su uspjeli da reprodukuju njegov dugačak rep.
Ipak, naučnici naglašavaju da su potrebna dodatna posmatranja kako bi se objašnjenje potvrdilo. Otkriće bi moglo da pomogne i u razumijevanju nastanka oblaka u atmosferama Venere i Zemlje.
Astrofizičar Horhe Ernandes Bernal, koji godinama proučava ovu pojavu, upozorava i da bi buduće promjene Marsove klime mogle da dovedu do njenog nestanka. Prema njegovim riječima, čak bi i pokušaji prilagođavanja Marsa uslovima pogodnim za život mogli zauvijek da promijene ovaj jedinstveni prizor.