Poznati trubač o anksioznosti i napadima panike: Nisam mogao da vjerujem da sam ostao živ

Najveći stres trubača Dejana Petrovića uzrokovao je anksioznost koja je blokirala svakodnevno funkcionisanje.

"Uvijek volim da naznačim da je bio Sveti Ilija, jer negdje smatram da su mi on i Gospod Bog sačuvali glavu na ramenima i ostavili me među živima. Uvijek uzdahnem kada se sjetim toga. Dogodilo se tako što je ljeti sezona, sviralo se non-stop, pun gas, svaki dan su maltene bile neke svirke. To je bilo negdje oko tri sata popodne. Kada izađete iz tunela, sa desne strane vam je manastir Nikolje. Kako sam ušao, ja sam zaspao. Kroz cijeli tunel sam vozio spavajući, srećom u mojoj traci. Kako je auto polako počeo da silazi sa puta, ja sam imao senzore da on pišti, da me upozorava da koči sam, međutim, problem je bio kad sam ja uzjahao na taj betonski stub. Probudio sam se u sekundi i počeo da kočim, ali mene je motor prevagnuo zbog težine", otkrio je Dejan detalje nesreće i dodao da se više puta prevrnuo tako da su sva stakla na kolima popucala i auto je bio spreman za otpad.

Detaljno je opisao da se sjeća svakog udarca i da je to trajalo možda između deset i dvadeset sekundi i da nije mogao da vjeruje da je ostao živ, kada je vidio gdje je sletio. Prošao je bez ozbiljnijih povreda. Jedino što je imao, bile su ogrebotina na nozi i modrica na ruci. Najveći šok je doživio kada je izašao iz automobila na asfalt, nije mogao da pije vodu, nije mogao da zapali cigaretu i nije imao nikakav osjećaj. Samo se smejao, kao da se ništa nije dogodilo. Želio je da odmah ode u bolnicu, pošto mu je bilo čudno da se ništa ozbiljnije nije desilo od tolikog prevrtanja.

Izvor: Mondo/ Stefan Stojanović

Dobio sam anksioznost

Na putu ka bolnici, počeo je da mu otiče stomak, pa je pomislio da ima unutrašnje krvarenje, ali je to zapravo bila posljedica straha i stresa. Kada je ušao u bolnicu, počeo je da pjeva, ni sam ne zna zbog čega. Imao je problem i sa spavanjem, sanjao je stalno to što mu se dogodilo i vremenom je uz pomoć stručnjaka sve to prevazišao.

"To je jako jedan veliki šok za mene. Dosta stresnih situacija u životu je bilo, ali posle udesa, kasnije korone i misli da li će biti posla, šta će biti sa ljudima iz orkestra, dobio sam anksioznost. Ovo prvi put u javnosti pričam, pričam masi ljudi. Iz kog razloga? Iz razloga što masa ljudi ima anksioznost, a ne može da je prepozna i ne zna šta je. Međutim, ja sam kasnije krenuo da pijem terapiju i ko je izmislio terapiju za anksioznost, ja bih mu spomenik digao, najveći koji postoji", iskren je bio Dejan Petrović.

Prisetio se da je dugo imao problema da dođe u televizijsku emisiju, imao je strah da izađe na binu, da se obrati publici, dok ne prođe nekoliko pjesama, da stupi u komunikaciju sa nepoznatim ljudima. Vremenom, uz pomoć terapije, ti problemi su nestali i sada potpuno normalno funkcioniše. Probleme sa anksioznošću je imao i pre nesreće, ali nije bio svestan toga.

"Tek poslije desetog dana sam shvatio šta sam zapravo doživio. Prva noć je bila pakao. Na svaki, bukvalno svaki sekund zaspim, odmah čujem to pucanje u autu. Tako da, negdje malo, pomalo sam se oslobodio toga, ali mi je dugo trebalo da se vratim", rekao je Dejan.

Tražio sam pomoć stručnjaka

"Jesam. Najviše mi je pomogao razgovor sa suprugom, jer me ona najbolje poznaje i molitva u crkvi, vjera. Pošto sam ja, kad sam iskočio iz auta, vidio zid od dvorišta manastira Nikolje i monahinje, već poslije jedno pet, šest dana smo otišli u manastir i odnijeli prilog i dosta mi je molitva pomogla. Išao sam i to mi je baš pomoglo", naglašava Dejan.

Prvi napad panike

"Bio sam sa mojim drugom sa kojim pijem, maltene cijeli život kafu. Sjedili smo u kafiću u kojem sjedimo maltene svako jutro kada sam ja u Užicu. Bilo je prelijepo, sunčano, sjedimo u bašti, pričamo, smijemo se. Samo sam u jednom momentu osjetio neki naboj straha i samo su mi se odsjekle noge. Prvi put se susrećem sa tim i ne mogu da opišem, ostao sam bez glasa, nisam mogao da pričam, bila je puna terasa, samo sam želio da se negdje sklonim sam, uletio sam u toalet, počeo da se umivam i u momentu mi je proradio mozak da imam panični napad", objasnio je Dejan.

Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

Kada je stigao kući, supruga je shvatila da je doživio napad panike i uskoro se obratio psihijatru koji je porodični prijatelj. Bilo mu je mnogo lakše posle razgovora i on mu je odmah dao dijagnozu, a brzo je osjetio poboljšanje. Prošlo je nepuna dva mjeseca od početka uzimanja terapija do trenutka kada se osjetio bolje.

Šta uraditi za oporavak od traume?

"Kada se desi trauma ovakvih razmjera, naravno, slijedi stanje šoka. Vi ste rekli da ste se smijali, to je ono što se kaže kod nas u struci, smijeh pod vešalima - znači, u situaciji koja je ozbiljna, koja je vrlo traumatična, ide nešto što je afekat koji nije u skladu sa onim što se događa. Kada prođe par dana, ako to i dalje ne jenjava, opet se prvo okrenete porodici, ali ja sam uvijek za to da se treba javiti stručnjacima u oblasti mentalnog zdravlja, bilo psihologu ili psihijatru", rekla je psihološkinja Snežana Mrvić sa Instituta za mentalno zdravlje.

Kako da prepoznamo alarm?

"Mnogi ljudi će pod tepih da stavljaju, koliko god da im je neprijatno, jer anksioznost je sama po sebi vrlo neprijatna i sama po sebi to jeste jedna trpnja. Vi trpite, prosto, vaš jedan cijeli psihički unutrašnji aparat trpi jedno neprijatno osjećanje, stalno je neki strah, stalno je neka strepnja i stalno iščekivanje da će se nešto loše dogoditi", rekla je psihološkinja i dodala da se može pojaviti i ubrzan rad srca, pa ljudi pomisle da imaju infarkt ili da imaju probleme sa želucem i da prođe dosta vremena dok se ne jave stručnjaku.

"Iz anksioznosti se često javljaju i fobije. Imate strah, na primjer, da letite avionom, imate strah od ljudi, ne možete da se vozite gradskim prevozom, a morate da idete na posao. To su situacije gdje se javljate za pomoć, gdje je pored farmakoterapije, psihoterapija vrlo važna".

Za liječenje anksioznosti, stresa, preporučuju se kognitivne i bihejvioralne terapije, terapije izlaganjem - ponovnim suočavanjem sa situacijom. To može da bude neprijatno, ali tu je terapeut, neko pored koga je pacijent siguran i ko ga zajedno vodi da nekako ponovo uspostavite kontrolu nad tom situacijom. "Ja uvijek kažem na kraju, ono što je Frojd rekao, jednu zdravu osobu čini naš kapacitet da radimo i da volimo", rekla je na kraju gostovanja u RTS Ordinaciji psihološkinja Snežana Mrvić.

(RTS/MONDO)