Reprezentacija Turske u nacionalnom timu ima nekoliko naturalizovanih igrača, ujedno u pitanju su košarkaši od kojih se očekuju najbolje partije na predstojećem Eurobasketu.
Reprezentacija Turske važi za jednog od najvećih rivala Srbiji u grupi A. Pored oslabljene Češke, Porugala, Estonije i domaćina Letonije, nacionalni tim koji vodi Ergin Ataman ima najveće šanse da "orlovima" parira. I možda ovaj tim izgleda skladno na terenu, jer je trener Panatinaikosa dobro uradio domaći zadatak, ali kada se malo dulje tumači reprezentacije Turske - ona je sastavljena od popriličnog broja naturalizovanih igrača.
Ipak, to ne umanjuje činjenicu da je i Turska favorit za medalju, a istog mišljenja je i Deniz Aksoj, poznata sportska novinarka. Naravno, ona navija za domovinu i njeno mišljenje ne bi trebalo da čudi bilo koga, pa je neposredno pred početak Evropskog prvenstva istakla da će Turska biti šampion, Srbija druga, a Grčka treća.
I možda bi Turska imala još veće šanse na predstojećem Evropskom prvenstvu da je uspela da dovede i asa Fenerbahčea Tarika Biberovića kojem se sve vrijeme nadala. Međutim, mjesto naturalizovanog igrača zauzeo je iskusni Šejn Larkin, te nije bilo prilike da ovogodišnjeg šampiona Evrolige gledamo u Rigi.
Spisak reprezentacije Turske
- Alperen Šengun (Hjuston)
- Čedi Osman (Panatinaikos)
- Šejn Larkin (Efes)
- Sertač Šanli (Fenerbahče)
- Omer Jurtseven (Panatinaikos)
- Kenan Sipahi (Bahčešehir)
- Onuralp Bitim (Fenerbahče)
- Furkan Korkmaz (Bahčešehir)
- Erdžan Osmani (Efes)
- Erkan Jilmaz (Efes)
- Adem Bona (Filadelfija)
- Šehmus Hazer (Efes)
Koji igrači Turske nisu iz Turske?
Mnoga od ovih imena već su dugo u sastavu Ergina Atamana. Međutim, malo je poznato da nekolicina njih i nije rođena u Turskoj, već su na osnovu korijena uspjeli da postanu deo tima. Krenimo od naturalizovanog igrača sa kojim je Ataman imao sjajan odnos u Efesu - Šejn Larkin. Ostaje pitanje koliko će Amerikanac uspjeti da pomogne ekipi s obzirom na to da je njegov doprinos, mada u 33. godini, bio veoma skroman kad je u pitanju Efes. Bilježio je 11 poena u Evroligi, što je naspram prošlogodišnjih skoro 17 bio veliki udarac za ovaj tim. Ipak, Ergin Ataman dao mu je novu priliku i on će i ove godine biti dio reprezentacije Turske.
Važan igrač ovog tima biće i Čedi Osman koji je rođen na Ohridu, ali je igrao i za mlađe selekcije Turske. Njegov otac je turskog porijekla, dok je majka iz Novog Pazara. Karijeru je započeo u Bosni, a zbog korijena koje vuče dobio je državljanstvo Turske i sada je važan šraf tima Ergina Atamana.
Sličnim putem išao je i Omer Jurtseven - rođen je u Uzbekistanu, ali mu je tursko porijeklo omogućilo da igra za omladinsku reprezentaciju Turske već do 16 godina. Tada je napravio iskorak, pošto je 2016. osvojio bronzu sa nacionalnim timom na Evropskom prvenstvu za kadete. Zanimljivost o Jurtsvenu je da je u jednoj utakmici i ekipi do 18 godina postigao 91 poen, pogodio je 34 od 49 šuteva (pet trojki), ali to nije sve - pošto je imao i 28 skokova u pobjedi svog tima 115:82.
Erdžan Osmani, igrač Efesa, zapravo je rođen u Albaniji, u Tropoji. Karijeru je započeo u Prizrenu, pošto je igrao za omladinski Junior 06, a od 2020. zaigrao je u Turskoj odakle njegova karijera kreće uzlaznom putanjom. Gotovo slična situacija dogodila se i sa Kenanom Spahijem - rođen je u Prištini, ali ga je reprezentacija Turske brzo primijetila i već sa 15 godina postao je njen član, pošto je zaigrao u Tofašu.
Na kraju, stigli smo i do Nigerije. U Lagosu je rođen Adem Bona koji nosi dres Filadelfije. Bona je najmlađi od petoro djece i potpunom slučajnošću završio je u reprezentaciji Turske. Njegov video kako igra košarku snimak sa 13 godina privukao je pažnju turskog trenera Turkaja Čakiroglua, pa je Bona tako mali donio odluku da se iz Nigerije preseli u Tursku, gdje je zaigrao za Istanbul basket. Igrao je Bona i za reprezentaciju Turske do 16 godina, kad je u Udinama zauzela peto mjesto, a on je tada bilježio 14,1 poena, 10,3 skoka u četiri blokade po meču.