Dušan Alimpijević i zvanično je postavljen za novog selektora reprezentacije Srbije i potpisao je trogodišnji ugovor. Radiće uporedo i na klupi Bešiktaša, a pamte ga i navijači Zvezde i Partizana.
Dušan Alimpijević novi je selektor Srbije. Ono o čemu se pisalo i pričalo još od kada je Srbija ispala sa Eurobasketa se obistinilo i kada je postalo jasno da Svetislav Pešić neće ostati selektor. Mladi i perspektivni stručnjak sjeo je na klupu nacionalnog tima i potpisao trogodišnji ugovor. Dakle, jasno je postavljen i cilj, a to su Olimpijske igre u Los Anđelesu 2028. godine.
Doduše, predaleko je to u ovom momentu. Mnogo bitniji mečevi čekaju reprezentaciju Srbije već u novembru u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo koje se dogodine održava u Kataru. Srbija će 27. novembra dočekati Švajcarsku, a 30. novembra gostovaće selekciji Bosne i Hercegovine. Biće to prvi mečevi Alimpijevića na klupi "orlova".
Njega pamte navijači Crvene zvezde i Partizana veoma dobro, a sada će cjelokupna javnost u Srbiji stati uz selektora i nadati se novim uspjesima reprezentacije Srbije.
Ko je Dušan Alimpijević?
Dušan Alimpijević rođen je 9. marta 1986. godine u Lazarevcu. Prvo je počeo kao pomoćni trener u Novom Sadu, pa je vodio Vojvodinu kao pomoćnik. Prvi samostalni posao bio mu je u Vojvodini od 2013. do 2015. godine, poslije čega je preuzeo Spartak iz Subotice. Odatle je otišao u FMP, a poslije samo jedne sezone u Železniku preuzeo je Crvenu zvezdu.
Odatle je otišao u Avtodor Saratov, pa u Bursu gdje se zadržao tri sezone. Tu je proglašen i za trenera godine u Evrokupu. Poslije toga je prešao u Bešiktaš na čijoj klupi i dalje sjedi.
Ostao bez titule u Zvezdi, pamti se Lesorov promašaj
Alimpijević je poslije dobre sezone u FMP-u preuzeo ekipu Crvene zvezde i bio je to prvi krupan korak u njegovoj karijeri. Sa timom koji je bio mješavina iskustva i mladosti i igračima poput Tejlora Ročestija, Džejmsa Feldina, Marka Kešelja, Nikole Jovanovića, Stefana Jankovića, Matijasa Lesora, Milka Bjelice...
U prvoj evroligaškoj sezoni ostvario je učinak od 11 pobjeda i 19 poraza i ekipa je ispala pre plej-ofa. U ABA ligi je izgubio od Budućnosti iz Podrogorice. Dobro se pamti čuveni promašaj Lesora kada nije iskoristio zicer pod košem i to je na kraju skupo koštalo crveno-bijele.
Poslije toga je ponudio ostavku koja nije prihvaćena, a nedugo poslije toga je doživio poraz od Mege koju je sa klupe predvodio pokojni Dejan Milojević. Poslije tog poraza je došlo do razlaza, a ekipu je preuzeo Milenko Topić.
Muk u Areni i eliminacija Željkovog Partizana
Poslije epizode u Avtodoru je Dušan preuzeo Bursu i tamo je napravio potpuni šok već u svojoj drugoj sezoni. U prvoj je dugo trajalo upoznavanje sa ekipom i sistemom igre koji forsira. A onda je u drugoj uspio da dođe do finala Evrokupa. I to tako što je u osmini finala izbacio Partizan. Po pravilima takmičenja igrao se samo jedan meč i to u Beogradskoj Areni.
U punoj dvorani je Bursa slavila (103:95), tada je Džon Holand pogodio ključnu trojku, a neposredno prije toga je Aleksa Avramović promašio zicer, tačnije polaganje u kontri. Poslije tog meča je istakao koliko mu je pomoglo to što je bio na treninzima kod Željka Obradovića u Fenerbahčeu.
"To mi je pomoglo da budem bolji trener. On jeste najveći, jeste veliki jer se mijenja kao trener. Ja sam to izjavljivao, poslije mečeva sa njim se pokvari atmosfera unutar ekipe jer vam pokaže mane vašeg tima. Pomoglo mi je što sam vodio Crvenu zvezdu, lakše mi je bilo da znam šta će biti sa Lesorom - iznenadio me je sa četiri pogođena slobodna bacanja. Ono što je najvažnije, ja pratim ABA ligu i volim ovu našu regionalnu košarku", rekao je Alimpijević tada.
U Bešiktašu ga obožavaju - dvorana mu skandirala
DUSAN ALIMPIJEVIC ONURLANDIRMA PAYLAŞIMI.pic.twitter.com/hMfxxXv5e1
— Kartal Record (@KartalRecord)February 12, 2025
Dušana Alimpijevića brzo su zavoljeli u Turskoj. Prvenstveno u Bešiktašu gdje već sada ima status božanstva kod navijača. Vidjelo se to tokom prethodne sezone kada su mu u više navrata skandirali ime.
Sa Bešiktašom je dogurao do finala, ali ga je tu zaustavio šampion Evrolige i kasniji osvajač domaćeg šampionata Fenerbahče.