Dejan Brđović je čak i svojim vršnjacima i starijima od sebe bio idol. Na terenu je mogao sve, ali je više volio život. Ako pitate saigrače - boljeg nisu upoznali.
Srpski odbojkaši su poslije poraza od Češke na startu Svjetskog prvenstva uspjeli da naprave senzaciiju i da izbace Brazil pobjedom u posljednjem kolu. Sada čekaju meč sa Iranom, a neki novi momci pokušavaju da uzmu medalju. A medalje su u srpsku odbojku ušle sredinom devedesetih.
Generacija koju je predvodio najtalentovaniji Srbin ikada na odbojkaškom terenu uzela je 1996. godine na Olimpijskim igrama u Atlanti zlato, a ako pitate korektora tog Tima Vladimira Bateza, zna se ko je bio glavni u timu Zorana Gajića. Iako su tu igrali Nikola Grbić, Andrija Gerić, Slobodan Kovač, Đula Mešter, Goran Vujević - od Dejana Brđovića nije bilo boljeg.
"Kad si me konkretno pitao za Dejana, mislim da je to najtalentovaniji igrač u smislu kompletnosti. On je mogao da igra bukvalno svaku poziciju. Korektora, primača, dizača, možda mu je falilo da i u evropskoj odbojci zauzme to svoje mjesto koje je po talentu i kvalitetu zasluživao", rekao je Vladimir Batez u podkastu "U tri seta".
"Na terenu je mogao sve, ali je više volio život": Srpska odbojka boljeg nije imala, njegova smrt i dalje boli
"Kriv je možda taj neki njegov odnos prema radu. Nije baš bio taj totalni profesionalac, malo je volio i život. Ali daleko od toga da je otišao u neku drugu krajnost, on je imao izuzetnu karijeru, ali kad ti imaš nekog Dejana Brđovića sa 23-24 godine ispred sebe, a ti imaš 20 godina, a on sa loptom može da uradi šta god i to gledaš na savakom treningu...
Mi smo samo njega gledali i samo njega slušali. Naravno radili smo sve što trener kaže, ali svi smo se trudili da uradimo to što on uradi. Jer on je to radio sa takvom lakoćom, a i smo to milion puta da ponovimo da bi došli do te situacije", ispričao je Batez u podkastu "U tri seta".
Radio je sve, pa došao u svoj Kragujevac
"Na terenu je mogao sve, ali je više volio život": Srpska odbojka boljeg nije imala, njegova smrt i dalje boli
Nakon što su pale sankcije i pošto je srpskim sportistima dozvoljeno da se takmiče u Evropi, počele su da se nižu medalje u sportovima poput rukometa, vaterpola i košarke u kojima smo navikli da Srbi dominiraju, ali novost je bila odbojka. Dejan Brđović je bio dio generacije koja je Srbiji donijela prve uspjehe.
Počeo je da igra kao dijete u Žiči, zatim je nastupao za Ribnicu, pa za svoju Crvenu zvezdu. Toliko je bio dobar i bitan da je oko njegovog prelaska u Crvenu zvezdu nastao skandal zbog koga su crveno-bijeli prebačeni u drugu ligu. Nakon crveno-bijelih godina igrao je u Novari, gdje je dogurao i do trećeg mjesta u Ligi šampiona, a poslije nastupa za Olimpijakos, Romu, Asistel, Loretu, Lube i AEK oprostio se i svom Kragujevcu.
Bio je igrač, trrener, sportski direktor, često je spajao više tih funkcija i igrao je do 40. godine, a za reprezentaciju je skupio preko 300 mečeva. Prenio je ljubav prema odbojci na sina Aleksu i ćerku Aleksandru, a sve nas je šokirala vijest da je 21. decembra 2015. godine preminuo u Beogradu sa samo 49 godina.