Banjalučki Teatar fest večeras je ugostio predstavu "Čudo u Šarganu", rađenu po kultnom komadu Ljubomira Simovića, a u režiji Egona Savina i izvedbi glumaca beogradskog Narodnog pozorišta.
Radnja drame se događa u kafani "Šargan" i obližnjem groblju, a svo vrijeme pada kiša. U ovoj kafani na periferiji grada borave i svraćaju kelnerice, kurve, političari, prosjaci, skitnice, bivši robijaši, sve u svemu - ljudi sa margine i polusvijet zatečen između sela i grada.
Paralelni tok je priča o dvojici ratnika iz Prvog svjetskog rata koji su odavno mrtvi, a ipak i dalje tragaju za pravdom. Lik koji sve to povezuje je prosjak koji ima natprirodne sposobnosti da na sebe prima rane i bolove drugih ljudi.
Radnja predstave Egona Savina prebačena je u devedesete godine prošlog vijeka. Kroz šargansku kišu i grmljavinu probijaju se s vremena na vrijeme zvuci klavira, koji se uglavnom pojavljuju u momentima kada junaci drame počnu da "sanjaju na javi".
Predstava traje skoro dva sata, a njen ritam je prilično razvučen, dijalozi su spori i tihi, sa dosta praznog hoda... Atmosfera na sceni je previše teatarska, a premalo kafanska, fali pijanačke galame, upadica, lucidnosti i ludila.
Kada pročitate dramu "Čudo u Šarganu" osjećaj je neuporedivo življi i bogatiji nego kada odgledate ovu izvedbu...
A, čitanje Simovićevog "Čuda u Šarganu" u svom sirovom, integralnom obliku zaista je nezaboravno iskustvo i istinsko čudo!
Istovremeno urnebesna i tragična, realistična i nevjerovatna, ova drama na neponovljiv način oslikava likove koji žučno i burno komuniciraju jedni sa drugima, a da najčešće niko nikog ne sluša - svi su obuzeti sobom i svojim problemima, i svi pri tom maštare o nekom boljem životu.
Te njihove maštarije su prizemne i jednostavne, a ipak potpuno nedokučive (“da mi je da nakupujem subotom novina, sa sve do ponedeljka ne otključavam…”). Provincijalka sanja o porodičnom životu u gradu, građanin ideališe život na selu, vojnik sanja o ženama i hrani, robijaš o šetnji na slobodi. Svi oni čekaju neko “čudo”, a kada ga na kraju i nađu, ono im donose još veću nesreću.
Ovaj komad prava je poslastica za sve ljubitelje kafanske metafizike i “balkanskog mentaliteta”, satkanog od nestalnosti, kulta smrti, opterećenosti prošlošću, sujevjerja, nadrealizma, žilavosti i humora... Pročitajte "Čudo u Šarganu", nećete se pokajati!
Za kraj, evo i nekih od sjajnih replika kojima obiluje Simovićev komad:
"Ne znam šta je sa ovim narodom - svi se deru kao čuvari u logoru!"
"Sise, bre, drži ko’ da su odlikovanja!"
Cmilja: "Da znaš maco, da si mi bio drugi."
Anđelko: "Ajde, ne pričaj. Vama je svaki posle prvoga drugi."
"Ništa opasnije nego kad pametan izigrava budalu."
"Lakše je biti pametan nego pošten."
"Svecu zapali jednu sveću, a đavolu dve."
"Ne ulazi se u kafanu kao govedo!"
Banjalučki "Teatar fest", koji je i ove godine velikodušno podržan od strane kompanije m:tel, nastavlja se u subotu sa predstavom "Potpuno skraćena istorija Srbije" Pozorišta mladih Novi Sad, koja je na programu od 20 časova.
Pratite MONDO na Facebooku, Twitteru i Instagramu