Hit predstava “Dogvil”, režisera Kokana Mladenovića, rađena po istoimenom filmu Larsa fon Trira, u izvođenju beogradskog Mikser Hausa, odigrana je sinoć u banjalučkom Gradskom pozorištu Jazavac, u okviru Festivala mladog glumca "Zaplet".
O interesovanju domaće publike za ovo djelo govori činjenica da su karte rasprodate čim su poštene u prodaju, a danima se žustro diskutovalo o izvornom djelu, paralelama sa ovdašnjim prilikama, glumačkoj postavi…
Fon Trirov “Dogvil” je priča o tome kako naizgled idilična, izolovana i mala sredina učini sve da svaku različitost sroza na svoj nivo i zatre je, plašeći se promjene.
Mladenovićev Dogvil je priča o tome kako je izolacija Srbije i Balkana uopšte, uzrokovana različitim okolnostima, sakrila licemjerje, strah, uskogrudost ispod maske poštenja, čestitosti i tradicionalnih vrijednosti. Skrnavljenje tih vrijednosti do granice neprepoznatljivosti je možda i najjača poruka ovog djela.
Gledali smo predstavu zadržavajući dah, otvorenih usta, stisnutog srca, ali otvorenog uma. Branislav Trifunović, Milica Majstorović i Milica Janevski, uz pratnju benda Vrooom (Andrijana Belović, Jamal Al Kiswani i Marko Grubić) maestralno su nam prikazali posljedice izolacije i učinili da osjetimo sirovu tjeskobu, neku vrstu duhovne mučnine, suočeni sa pozorišnom i društveno političkom realnošću.
Film jeste teži za varenje, ali predstava direktno sa bine aperkat u pleksus. Glumci ostavili srce na 'terenu' #Dogvil#Jazavac
— Duško Račić (@RacicDusko) October 29, 2015„Dogvil je nastao kao vrsta pobune, kao naš revolt u odnosu na Dogvil u kome živimo. Čitava predstava je praktično komparacija između tog zatvorenog svijeta Dogvila iz filma Larsa fon Trira i našeg uočavanja svijeta u kome živimo. Stanovnici Dogvila kod fon Trira vole da kažu za sebe da su čestiti, pošteni ljudi, da poštuju porodične i društvene vrednosti, da su odani zajednici, da su veliki vjernici, sve najbolje. A dolazak te strankinje, te Grejs, razobliči ih kao najgore ljude na svijetu, i Dogvil razobliči kao mjesto koje je sušta suprotnost onome što propovijeda”, kazao je Mladenović u jednom intervjuu nakon premijere predstave.
Interesantno je da je vizuelni dio predstave realizovan u saradnji s javnošću – na Facebooku je bio otvoren konkurs za autorske tekstove, video materijal i fotografije koji je trebalo da odgovore na nekoliko zadatih tema i tako postanu integralni dio predstave. Scena je osmišljena od strane studenata Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i njihovih mentora.
Planiram da ću se odježiti tek u subotu #Dogvil
— Johnny Slate (@Johnny_Slate) October 29, 2015“Dogvil je svijet koji živi u izolaciji. Mi smo više od dvije decenije proveli u različitim vrstama izolacije: ratovi, sankcije i sve drugo što nam se dešavalo. Nekako je život išao mimo nas, svijet se mimo nas razvijao. A mi smo ostali ubijeđeni da nas to nije nešto pretjerano dotaklo. Ja se bojim da su posljedice po sve nas strašne, da su devedesete došle na naplatu. Pogledajte samo monstruozne zločine koji se dešavaju u Srbiji u proteklih nekoliko godina, tu eskalaciju zla, eskalaciju porodičnog nasilja… To više nisu mafijaški obračuni iz devedesetih. To su neki, do juče, obični ljudi. Neke komšije, neki mesari, neki uredni bračni drugovi, a razmjere zla su tolike da je to jedna nova pošast”, naglasio je Kokan Mladenović.
Sinoćnji aplauz koji jednostavno nije prestajao možda je najbolje pokazao šta domaća publika misli o predstavi. A ipak, Mladenovićev Dogvil nije samo predstava, on je konstatovanje očiglednog stanja, toliko očiglednog da smo prestali da ga primjećujemo. Ova predstava treba da nas podsjeti da je dostojanstvo važnije od prilagođavanja.
“Jako sam zadovoljan večerašnjim izvođenjem, ja obožavam ovu predstavu i navikli smo da publika ovako reaguje. Bez obzira na to koliko puta smo je izveli, nikad nismo dozvolili da padne ispod tog nekog nivoa koji smo sebi zacrtali”, rekao je Branislav Trifunović za MONDO nakon predstave.
Prema njegovim riječima, ekipa koja je stvorila predstavu nije se previse bavila fon Trirom i njegovim filmom, fokus je na Srbiji, a originalno djelo je samo okvir za tu priču.
Prije premijere, Mladenović je u intervjuu za “Vreme” objasnio zašto je adaptacija ovog djela prilikama u Srbiji bila neophodna:
“Mi toliko dugo, još od raspada Jugoslavije, živimo mimo svijeta, uronjeni u vulgarno preživljavanje i mržnju, sa urušenim, a onda srušenim sistemima obrazovanja, znanja i kulture, da nije čudo što su se upravo kod nas razvile te posebne endemske vrste, vrste koje nastaju, razmnožavaju se, a onda zauzimaju teritoriju koja je, izgubivši vezu sa svijetom, postala idealni poligon za devijantne jedinke svake fele. Neke od tih jedinki, na kraju ovog nekontrolisanog procesa, logično, umisle da su mesije i spasioci nacije i, ukoliko se neki Darvin hitno ne pojavi, na kraju će uništiti i ono malo zdravog razuma koji je još preostao na našem Galapagosu”.
Prema njegovim riječima, predstava Dogvil pravljena je potpuno suprotno od načina mišljenja i funkcionisanja naših tromih i od svog vremena odrođenih teatara.
“Podrazumijevala je okupljanje istomišljenika oko jedne pozorišne ideje, iznalaženje partnera, saradnika i prostora, odabir glumaca na audiciji i istraživanje jedne drugačije scenske forme, koja, u našem slučaju, donosi predstavu koja je istovremeno i koncert i mjesto društvene polemike i, nadamo se, uzbudljiv pozorišni čin. Uočavajući neuralgične tačke našeg grada i naših života, pokušavamo da, na sav glas, govorimo i pjevamo o ovom ruglu pogrešne politike, upropašćene kulture i uništene budućnosti jednog grada i jedne države”.
Dogvil, ističe Mladenović, nije predstava za one koji svake večeri, sjedaju pred ekrane svojih televizora kao pred ikonostas, i čekaju da im se obrati vođa sa božanskim vizijama.
“Nasuprot toj ogoljenoj ibijevštini u kojoj živimo, naša predstava pokušava da na javnu scenu vrati duh pobune i nepristajanja, onaj duh koji je krasio Beograd šetača i opozicionara, Beograd koji više ne postoji, ili koji se ne vidi od medijske magle u kojoj vas ubjeđuju da svaki dan živite sve bolje, iako imate mnogo razloga da se stidite onoga što vas okružuje.”
Posljednja predstava koju ćemo gledati u okviru ovogodišnjeg “Zapleta” je “Dame biraju”, koju je režirao Admir Glamočak, a izvode je glumci sarajevskog “Alt teatra”. Predstava igra večeras u 20 časova u Gradskom pozorištu Jazavac.
Pratite MONDO na Facebooku, Twitteru i Instagramu.