Nakon što su novinari otkrili, a ustvari snimili ono što svi znaju – da se diplome u Bosni i Hercegovini kupuju - kroz mrežu dnevno-političkih vijesti provukla se i poneka najava da će nadležni krenuti u provjeru diploma.
U oba entiteta najavljeno je da se "razmatra pokretanje inicijative", ili da se "nastoje osigurati mehanizmi" za provjeru i prepoznavanje vjerodostojnosti diploma.
Sve ovo zvuči kao dug štap čiji kraj se ne vidi. Dragan Gnjatić, predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture u RS smatra da su inicijative i mehanizmi u redu, ali najvažnija je volja – ako to neko hoće da uradi, uradiće.
„Svaki poslodavac, bio on iz javnog sektora ili privatnog, može provjeriti diplome svih svojih zaposlenih ako hoće i to na ovaj način: u jednoj godini izabarete 10-20 odsto diploma – pošto svaki poslodavac ima dosije svog radnika – zatim ih pregledate i prekontrolišete. Ako imate 100 zaposlenih, uzmete 20 i u narednih pet godina, recimo, možete sve provjeriti i završiti taj posao. Svaki poslodavac izabere ono što je sumnjivo i to se veoma lako prekontroliše. Odete u ustanovu koja je izdala diplomu, da provjerite. Sami prekontrolišete ili pomoću inspekcije koja je nadležna. To je vrlo jednostavno po mom skromom razmišljanju“, rezonuje Gnjatić, inače prosvjetni radnik.
Dodaje da se sve može prekontrolisati u razumnom roku, a pogotovo kod prijema novih radnika tokom konkursa.
„Bez obzira da li se nalazio u BiH ili susjednim zemljama, za svaki fakultet se može provjeriti da li je akreditovan, da li su studijski programi licencirani, da li je validna ili nije validna diploma. Ako nisam u pravu, onda treba promijeniti propise. Trebalo bi da sve bude dostupno na internetu, a ako neki fakultet nije akreditovan da jasno piše da nije akreditovan i ako jeste, isto tako“.
Vođa sindikata koji okuplja prosvjetne radnike slikovito je dočarao kako to izgleda u fudbalu.
„Ja sam bio delegat na fudbalskim utakmicama i od 18 igrača uzmem dvije legitimacije od prvog tima i jednu od rezervi. U lijevi džep domaći, u desni gosti i onda kažem: Pero Perić! Pogledam fotografiju - obično je to uzrast od 12-13 godina jer tad se registruju - pa pitam Peru za rođendan, jer mora znati datum svog rođenja. U nekoliko navrata nažalost desilo se da ne znaju...a onda trči trener i shvati da sam otkrio podvalu“.
Gnjatiću je kao i svima u BiH jasno da problem "Pera Perića" sa diplomama koji su se namnožili nije nastao sada niti prije nedjelju, mjesec ili godinu dana već mnogo ranije kada su postavljeni temelji za fabrike diploma. Danas, to su već ogromne kompanije sa uhodanom proizvodnjom za potrebe tržišta.
„Kada je krenula ova cirkusijada oko prosvjetnih zanimanja imali smo uvjeravanja, tamo negdje 2007. godine kada se krenulo u Bolonjski proces, da prosvjetni fakulteti neće doći u privatne ruke. Mislim na prosvjetu, medicinu, farmaciju i pravo. Ipak, to se desilo“, prisjeća se vođa sindikata prosjvetara.
Ponude kao u super-marketu
Problem je, primjećuje, što su mnoge ''spornih'' diploma legalne, validne i tu se ne može ništa prigovoriti jer te ustanove koje ih izdaju imaju licencirane programe, akreditovane su i napravljene po propisima. Đavo i jeste u detaljima, odnosno baš u propisima. Oni nisu dorečeni niti ujednačeni. Obrazovanje je u apsolutnoj nadležnosti entiteta odnosno kantona u Federaciji.
„Ovi propisi bi se morali izjednačiti. Ovo kažem ne želeći da zadirem u ustav. Kanton je donio tamo neki svoj zakon. To ti omogućava odeš u Široki Brijeg ili gdje god i ispuniš šta već tamo od tih uslova treba – možda ti treba dva sata, koliko traje ručak, a bogami nekad će trebati i čak 2,5 cijela sata pa može i piće da se popije – zatim ti odštampaju diplomu. Odeš tamo kao u market, vidiš šta ima u ponudi i odabereš“, opet je slikovit Dragan Gnjatić.
Na kraju on podsjeća na skoro zaboravljeni Zavod za obrazovanje odraslih koji postoji u Republici Srpskoj, „ali niko živ se ne školuje u RS ili jako mali broj ljudi“, sjecira naš sagovornik, jer kako kaže: „Svi odoše u Široki Brijeg, ili Sanski Most ili već gdje...“
U Odboru za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH složili bi se sa predsjednikom sindikata iz Banjaluke. I oni su skrenuli pažnju da se problem javio jer je nadležnost osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja spuštena na nivo kantona, kojima je dopušteno da kreiraju zakonski okvir obrazovanja bez da su obavezni međusobno usklađivati regulatorna i zakonska rješenja sa višim nivoima. U ovom odboru prizivaju i voljeli bi da postoji "ministarstvo obrazovanja na nivou Bosne i Hercegovine", ali to je već neka druga priča.
Inicijative i mehanizmi
Članovi ovog Odbora za obrazovanje su i najavili su da će kroz zakonske okvire "nastojati osigurati mehanizme" da se prepozna svaka lažna diploma.
Istovremeno, u Republici Srpskoj je ministar za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo Srđan Rajčević nedavno je rekao da resorno ministarstvo "razmatra pokretanje inicijative" u okviru koje bi bila provjerena vjerodostojnost diploma zaposlenih u institucijama. Rajčević je rekao da je u tom smislu riječ o krivotvorenju službenih isprava, što je domen krivičnog zakonodavstva i procesuiranja krivičnih djela.
"Ministarstvo u tom smislu može biti samo posrednik. Mjesto na kome bi trebalo tražiti takve potvrde i provjere jesu visokoškolske ustanove u kojima su falsifikovane te službene isprave", objasnio je ministar dodavši da bi takvi poslovi, ukoliko bi se sprovodili u djelo, morali biti selektivni, s obzirom na to da bi šire inicijative u vezi s tim pitanjem "oduzimale ogromno vrijeme."
A vrijeme je skup resurs, pa ako ga nemate dovoljno - trk u Široki Brijeg ili neki drugi ''univerzitetski centar'' po ručak, piće i diplomu.
