"Žele da me ubiju kako bi sve besplatno zamijenili američkim lopovlukom zvanim kapitalizam", djelić je danas objavljenog testamenta Muamera Gadafija.
Danas je objavljen testament Moamera Gadafija u kome se on obraća libijskom narodu.
Testament je napravljen 9. aprila ove godine, a napisan je u Tripoliju. Potpisan je sa Muamer el Gadafi, vođa revolucije.
Sarajevski “Dnevni Avaz” testament prenosi u cjelini:
"U ime Alaha, blagotvornog i milosrdnog!
Već 40 godina, ili je možda prošlo i više od toga? Ne sjećam se više - činio sam sve što sam mogao da bi ljudima dao kuće, bolnice, škole. Kad su bili gladni davao sam im hranu. Čak sam i u Benghaziju pustinju pretvorio u žitnicu. Usprotivio sam se i preživio napade onog kauboja Regana. Kada je ubio moju usvojenu sirotu ćerku želio je da ubije mene.
Umjesto mene ubio je to siroto dijete. Pomagao sam svojoj braći i sestrama u Africi novčanim sredstvima za Afričku Uniju, činio sam sve što je bilo u mojoj moći da ljudi razumiju koncept demokratije u kojoj narodni odbori upravljaju našom zemljom.
Ali ni to nije nikada bilo dovoljno - kao što su mi mnogi rekli, čak i ljudi sa kućama od 10 soba, novim ormarima i namještajem, nisu nikad bili zadovoljni. U svojoj sebičnosti uvijek su željeli više.
Pa bi Amerikancima i drugim posjetiocima pričali da im je potrebna "demokratija" i "sloboda", ni u jednom trenutku shvatajući da pričaju o sisitemu u kome se ljudi kolju, u kojem najveće pseto ždere sve ostale psiće - ali oni su i dalje ostajali ošamućeni i zavedeni s te dvije riječi ne shvatajući kako u Americi nema besplatnih lijekova, da u "slobodi" i u "demokratiji" nema besplatnih bolnica niti podjele besplatnih stanova.
Nema čak ni besplatnog obrazovanja, pa ni besplatne hrane osim kada ljudi moraju da prose ili stoje u redu da bi dobili zdjelicu supe. Bez obzira šta ja radio nekima nikada nije bilo dosta, ali drugi, ti drugi su znali da sam ja sin Gamala Abdela Nasera, jedinog istinskog arapskog i muslimanskog vođe koga smo imali još od vremena Salaha al Dina, čovjeka koji je za svoj narod uzeo pa mu darovao Sueski kanal.
Tako sam i ja, za svoj narod uzeo i narodu darovao cijelu Libiju. Naserovim stopama koje sam pokušao slijediti kako bi svoj narod sačuvao od kolonijalne dominacije - od lopova koji su nas željeli opljačkati.
Danas, ja sam cilj napada najsnažnijeg saveza u vojnoj istoriji, moj mali afrički sin, Obama, želi me ubiti kako bi oduzeo slobodu našoj zemlji, kako bi nam ukrao naše besplatne stanove, naše besplatne lijekove, naše besplatno obrazovanje i zamijenio ih američkim lopovlukom koji se naziva "kapitalizam".
Ali, svi mi u trećem svijetu znamo šta "kapitalizam" zapravo znači. To znači da korporacije upravljaju svijetom a narod trpi i stenje. To takođe znači da za mene više nema izbora, da se "kapitalizmu" moram suprotstaviti i da ću na tom putu, ako Alah to poželi, morati i umrijeti.
Želim da svi znate koji je to put: To je onaj isti put kojim smo zajedno kročili, koji je našu zemlju učinio bogatom, donio joj poljoprivredna zemljišta tamo gdje je nekad bila pustinja, to je put koji nam je dao hranu i zdravlje i čak nam omogućio da u ovoj našoj libijskoj džamahiriji zaposlimo našu afričku i arapsku braću i sestre.
Ja ne želim umrijeti, ali ako se to dogodi u nastojanju da spasim našu zemlju i moj narod, mnoge hiljade vas koji ste svi moja djeca, onda neka tako bude.
Neka ovaj testament koju pišem bude moja, možda zadnja, poruka svijetu - poruka čovjeka koji se usudio suprotstaviti krstaškim napadima NATO saveza, koji se drznuo suprotstaviti okrutnosti i izdaji, koji se usprotivio Zapadu i njegovim kolonijalnim apetitima i neka se upamti da sam sa svojom afričkom braćom, sa svojom istinskom arapskom i muslimanskom braćom bio svjetlo.
Dok su drugi gradili dvorce ja sam živio u skromnoj kući i u šatoru, u kojima nikada nisam zaboravio djetinjstvo i mladost provedene u Sirtu. Neka se upamti da nikada nisam uludo trošio nacionalno bogatstvo i da sam poput Salaha al Dina koji je osvojio Jerusalim na čast islama, za sebe uzeo jako malo.
Na Zapadu neki me zovu poremećenim i ludakom, ali i oni znaju istinu ali nastavljaju sa lažima. Oni znaju da je naša zemlja suverena, nezavisna i slobodna i da nije pod kolonijalnom podčinjenošću. Oni takođe znaju da su moja vizija i moj put jasni mom narodu i da ću se do zadnjega uzdaha boriti da bi svi mi i naša Libija ostali slobodni.
Neka nam Alah svemogući pomogne da mu ostanemo vjerni i slobodni. Bog je velik!"
(MONDO)
