Polemika u Nemačkoj: Kako u demokratskoj državi zabraniti partiju.
Bundesrat, gornji dom njemačkog parlamenta, koji je pred Saveznim ustavnim sudom podnio zahtjev za zabranu neonacističke Nacionaldemokratske partije (NPD), dobio je za to podršku kancelara Angele Merkel i, istovremeno, svojim potezom pokrenuo je niz pitanja o tome kako se u demokratskoj državi može zabraniti jedna partija.
Njemačka u svojoj posleratnoj istoriji ima već dva iskustva o tome, pošto je do sada zabranila jednu nacističku (1952.godine) i jednu komunističku partiju (1956. godine), dok je prije desetak godina pred Saveznim ustavnim sudom, iz formalnih razloga, propao prvi zahtjev za zabranu NPD, koji je podnijela tadašnja vlada bivšeg kancelara Gerharda Šredera.
Novi postupak zabrane, koji je juče podnio Bundesrat kao jedini ustavni organ i bez priključenja Savezne vlade i Bundestaga (donjeg doma parlamenta), izazvao je brojne diskusije "za" i "protiv", a ministar pravde pokrajine Hesen Jerg-Uve Han iz liberala tvrdi da je zahtjev čista simbolika i pravno pod znakom pitanja.
On je rekao da politika time želi da pokaže da preduzima nešto protiv desnice i da je, pri tom, tvrdi ministar, izabrala loše sredstvo.
Han smatra da postoje dva razloga zašto je Bundesrat učinio pogrešan korak.
Prvi je, što time NPD dolazi u centar medijske pažnje, a drugi što postoje pravne sumnji u mogućnost zabrane, pošto bi moralo da se dokaže da postoji opasnost za preuzimanje vlasti, a za to joj, tvrdi Han, izborni rezultat od 0,8 do 1,3 odsto osvojenih glasova ne bi moglo da bude dovoljno.
Osim toga, "glupost se ne može zabraniti", rekao je Han tabliodu "Bild".
Partija može biti zabranjena, kažu analitičari partijskog života, ukoliko odbija slobodarske ustavne principe demokratskog poretka i ima "akitvno, borbeni i agresivni stav prema postojećem sistemu".
Postupak zabrane u jednoj demokratskoj zemlji, poput Njemačke, treba da ide utvrđenim redosljedom, prema kome je jedino Savezni ustavni sud u Karlsrueu nadležan da izrekne presudu, odnosno, zabrani neku partiju.
Pošto je zahtjev za zabranu stigao u sud, sudije sada provjeravaju i analiziraju dokument, što bi moglo da potraje nekoliko mjeseci, a do presude suda bi moralo da protekne godinu do dvije dana, kažu analitičari, ukazujući da bi, otprilike toliko vremena, u slučaju zabrane, trebalo da protekne i do podnošenja žalbe pred sudom u Strazburu.
Prepreke za zabranu jedne partije u Njemačkoj su veoma visoke, jer je, tvorcima ustava neutralnost države prema partijama bila veoma važna, kažu analitičari, navodeći da je to tako i zato što bi pri niskim preprekama mogla postojati opasnost da se zastupnici poliltičke većine lako mogu "osloboditi" neomiljenih partija.
U slučaju zabrane jedne partije neophodna je dvotrećinska većina članova sudskog senata, a analitičari kažu da se sa sigurnošću ne može prognozirati kakav će biti ishod presude suda u Karlsrueu.
U slučaju da NPD u Karlsrueu bude zabranjena, onda bi se ta partija mogla žaliti pred sudom za ljudska prava u Strazburu, gdje bi se, osim toga da djeluje protivustavno, tamo moralo dokazati da NPD ima potencijal da preuzme vlast.
To, ipak, ne bi moralo da znači da bi eventualna zabrana suda u Karlsrueu mogla da propadne pred sudom u Strazburu, jer strazburški sud u posljednje vrijeme uzima u obzir i specifičnosti pogođene zemlje, što bi u ovom slučaju, kažu analitičari, mogla da bude nacistička prošlost Njemačke.
NPD se prebacuje nepoštovanje univerzalnih ljudskih prava, odbijanje višepartijskog sistema, antisemitizam i rasizam. Osim toga, NPD je "otvorila vrata" i za " grupe s nasilnim potencijalom", kažu eksperti u prilog "za", ali i sumnjaju da NPD ima direktne veze sa terorističkom ćelijom 'NSU', optuženom za ubistvo osam Turaka, jednog Grka i jedne njemačke policajke.
Zabrana NPD ne bi bila toliko pravno riskantna, ukoliko bi se primenjivao samo onaj materjal protiv partije koji nisu prikupili takozvani informanti, odnosno, državni ljudi u NPD i pri tom, oni treba da budu povučeni iz partije, ukazuju pravnici.
Upravo to je, međutim, bio razlog zašto je prvi put pred Saveznim ustavnim sudom propao postupak zabrane, koji prema njemačkom zakonodavstvu mogu da pokrenu ili Vlada ili Bundestag ili Bundesrat.
Prvi put, 2003. godine, postupak zabrane NPD je, naime, propao iz formalnih razloga, odnosno, sud je tužbu tadašnje vlade proglasio nevažećom, zbog velikog broja informanata državnih organa u vodećim strukturama NPD, tako da se više nije sa sigurnošću moglo tvrditi da protivustavne tendencije NPD-a barem djelimično ne dolaze od nekog od "državnih ljudi" unutar stranke.
Sada, međutim, jedni tvrde da je partija dala dovoljno štofa da i bez informanata može da bude zabranjena.
Na pitanje šta bi se dogodilo, ako bi i ovaj postupak zabrane NPD propao pred sudom u Karlsrueu, mnogi kažu da bi to bila politička blamaža i jačanje krila desnici.
Ukoliko bi NPD bila zabranjena, na njemačkom, političkomm nebu pojavljuje se nova partija "Desnica", navode analitičari.