Radnicama u Republici Srpskoj, koje ostanu u drugom stanju, i dalje se raskidaju ugovori o radu ili se postojeći ne produžavaju, uprkos tome što se svi troškovi za vrijeme porodiljskog odsustva poslodavcima refundiraju iz budžeta RS.
Da su za neke trudnice i majke, zakonska prava samo mrtvo slovo na papiru, potvrdila je u razgovoru za Mondo 27-godišnja Banjalučanka (ime i prezime poznato redakciji), koja je bez posla ostala u šestom mjesecu trudnoće.
Od maja 2019. godine radila je u jednom banjalučkom lokalu, koji u sklopu objekta ima i igre na sreću. Nakon što je saopštila da je trudna, ugovor na određeno vrijeme nije joj produžen. Zaključno sa 31. decembrom 2020. godine, od svog poslodavca je, umjesto novogodišnje čestitke, dobila - otkaz.
Nisu pomogla ni objašnjenja da se u 100 odstotnom iznosu refundiraju bruto platu za vrijeme porodiljskog odsustva, a poslodavac joj je kratko odgovorio da „nema šanse“ da je zadrži na poslu!
Narodna skupština Republike Srpske je 6. decembra 2019. usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o dječijoj zaštiti, čija je primjena počela od januara 2020. godine. Prema posljednjem zakonskom rješenju, Javni fond za dječiju zaštitu RS u 2020. godini poslodavcima refundira 100 odsto bruto plate koju su oni plaćali zaposlenim porodiljima. Kako je ranije istaknuto iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, na ovaj način poslodavci nemaju troškove u vezi sa porodiljskim odsustvima zaposlenih radnica.
„Prvih šest mjeseci radila sam neprijavljena, za dnevnicu od 20 maraka. Kada je povećan iznos minimalne plate u RS, tražila sam i ja veću platu, te taksativno pobrojala sve dnevne troškove u koje ulazi prevoz i slično, i objasnila da mi se ne isplati raditi za 300 maraka. U novembru 2019. godine dobila sam ugovor na određeno, koji mi je onda produžavan, nekada na dva, nekada na tri mjeseca“, objasnila je naša sagovornica.
Ispričala je i da su radne smjene, uprkos drugačijim odredbama ugovora, trajale po deset sati dnevno , kao i da se radnicama minimalac, na koji se plaćaju doprinosi, isplaćuje na banku, dok ostatak dobijaju „na ruke“.
„Kada sam saopštila da sam trudna, poslodavac mi je prvo rekao 'radi do kada možeš'. Međutim, ubrzo sam dobila ugovor zaključno sa krajem prošle godine. Pitala sam da me ostavi i objasnila da država sve refundira tokom porodiljskog, ali mi je kratko odgovorio da 'nema šanse'“, ispričala je ova 27-godišnjakinja.
Ona je navela i da je, posebno kod privatnika, najčešće pitanje pri razgovoru za posao - „planirate li djecu?“.
Jelena Bjelica, urednica stranice „Moje dijete - časopis za roditelje“ i dugogodišnja novinarka, objašnjava da joj je stizalo puno pitanja i žalbi radnica u Republici Srpskoj, koje su tokom trudnoće ostale bez posla.
I sama se svojevremeno našla u istoj situaciji.
„I ja sam u trudnoći ostala bez posla, pa mi je ovo zaista bolna tema koja me najviše pogađa. Kada na stranici javno objavim koja su prava zagarantovana trudnicama i porodiljama ugovorom o radu, mnogo njih komentariše da je to samo na papiru i da se u privatnom sektoru ne poštuje ni blizu. Imala sam jako puno slučajeva gdje su mi žene pisale da su ostale bez posla u trudnoći, ali uglavnom je bilo zbog isteka ugovora na određeno, što je najveća nepravda i nešto se pod hitno mora mijenjati“, kazala je Bjelica.
Predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS Saša Trivić kazao je za Mondo da ne postoji „ni najmanji razlog“ za takvo ponašanje nekih poslodavaca.
„Vjerovatno su to 'navike' iz prošlih vremena. Moguće je i da postoji, uslovno rečeno - problem, da će radnica morati na čuvanje trudnoće prije poroda, pa da je to povod kod nekih neodgovornih poslodavaca da zbog toga donose takve odluke. Iskreno, ne sjećam se kada sam čuo za takve stvari i vjerujem da su to izuzeci“, kazao je Trivić.
On je dodao i da su trenutno oko 50 odsto radnica na trudničkom, a oko 50 odsto na porodiljskom.
„Od ove godine, kada je u pitanju porodiljsko bolovanje, od 12 mjeseci, 11 mjeseci u bruto iznosu i plate i doprinose potpuno plaća država“, istakao je Trivić.