Srpska pravoslavna crkva i pravoslavni vjernici obilježavaju 17. aprila praznik Cvijeti.
Na samom kraju šeste nedjelje velikog Vaskršnjeg posta, pravoslavni vjernici proslavljaju i svečani ulazak Isusa Hrista u Jerusalim. Ovaj praznik naziva se Cvijeti i uvijek je u nedjelju. Dobio je ime po cvjetnoj grančici palme koju je Isus Hrist nosio u ruci prilikom ulaska u Jerusalim. Pošto spada u velike praznike, crkva propovijeda da se na ovaj dan ne obavljaju veliki poslovi, vijekovima postoji vjerovanje da bi baš na Cvijeti trebalo zasaditi lan i kupus, jer će tako rod ovih biljaka biti bolji.
Čitava Cvjetna nedjelja posvećena je prirodi, pa su ranije ljudi od ponedjeljka do nedjelje kitili jedni druge koprivom i vrbom. Vrba, osim kao simbol velikog praznika Lazareve subote, koristi se kako bi djeca bila zdravija, ali i da bi u porodice stizalo još prinova. Što se tiče koprive, nju se porodilje na Cvijeti stavljale pod jastuk, da bi "ožarila" i tako otjerala ženske demone i sačuvala bebe.
Različito cvijeće za različite običaje
Uoči praznika Cvijeti, djevojke i djeca odlaze u polja i beru razno cvijeće:
- Margarete – Da budete lijepi
- Dren – Da budete jaki i zdravi
- Ljubičice – Da budete mirišljavi i privlačni
- Vrbove grančice – Da svi budu napredni i uspješni
- Ruža - da budete rumeni i svježi
Običaj je da se ovo cvijeće ne unosi u kuću već se ostavlja u posude sa vodom u dvorištu da prenoći. Ponekad se cvijeće potapa u vodu u kojoj je zlatno ili srebrno prstenje i onda se tom vodom djeca umivaju. Stavlja se i vrbova grančica "za brz napredak", ponegdje dren "za zdravlje", a djevojke stavljaju i ljubičice, ako ih ima. Vjeruje se da onaj ko prvi stigne i ubere cvijet dobija pravo na jednu želju koja će mu se sigurno ispuniti ako snažno vjeruje.
Ranije je bio običaj u cijeloj Srbiji da na ovaj dan ljudi šetaju okićeni cvijećem. Do današnjih dana se održao običaj da momak od ubranog cvijeća napravi buket, u kome svaki cvijet ima svoje značenje i nosi ga djevojci.
Simbolika ulaska u Jerusalim na magarcu
Simbolika magarca je mir, za razliku od konja, koji simboliše rat. Stoga ulazak Hristov u Jerusalim predstavlja dolazak princa mira, ne dolazak kralja, ratnog zavojevača. Bacanje haljina i palmovog lišća pred nečije noge, predstavljalo je iskaz dubokog poštovanja i visoke počasti.
Prema hrišćanskom predanju, Hristos je, praćen svojim učenicima, krenuo iz Vitanije u Jerusalim. Glas o dolasku Spasitelja i vaskrsenju Lazara Četvorodnevnog brzo se širio, pa su mu se na putu mnogi pridružili.
Na ulazu u Svetu zemlju narod je Isusa dočekao prostirući haljine na put kojim će proći. Mašući granama palme u znak dobrodošlice Spasitelju koji ide u susret voljnim stradanjima, narod je uzvikivao "Osana (slava) sinu Davidovu". Ulazak Isusa Hrista u Jerusalim naziva se i "carskim ulaskom". Uoči ovog praznika, drži se večernja liturgija, vrši se litija sa palmovim grančicama ili vrbama, a osvećuju se u nedjelju na jutrenju poslije čitanja 50. psalma, posebnom molitvom i kropljenjem bogojavljenskom vodicom. Grančice se tokom godine čuvaju pored slavske ikone u domovima.
(MONDO)