Mladi u Republici Srpskoj sve češće pokazuju interes za pokretanje vlastitih poljoprivrednih gazdinstava, ali bez adekvatne podrške ulazak u poljoprivredu ostaje težak i rizičan
Nedostatak startnog kapitala, opreme i sistemskih mjera koje bi olakšale osnivanje novih gazdinstava često znači da motivisani pojedinci odustaju ili ostaju zarobljeni u postojećim ograničenjima.
U tom kontekstu, startap program „Moj biznis na selu“ osmišljen je da mladima pruži ne samo finansijsku pomoć kroz grantove, već i praktičnu obuku iz preduzetničkih vještina, kako bi im se omogućilo da planiraju i razvijaju svoj posao na selu.
Razgovarali smo s Bojanom Ćikićem, konsultantom za agro-biznis i ruralni razvoj, koji vodi obuke u okviru programa, o najvećim izazovima s kojima se mladi susreću, značaju preduzetničkog znanja u poljoprivredi i kakva vrsta podrške im je zaista potrebna da bi pokrenuli i održali vlastiti agrobiznis.
- Kakav je bio najčešći izazov koji su mladi polaznici navodili tokom obuke, odnosno šta ih najviše sprečava da pokrenu vlastito gazdinstvo?
"Mnogo je uzroka šta mlade sprečava da pokrenu vlastiti agrobiznis. Iako su mladi, ipak govorimo o odraslim osobama, a odrasli imaju formirane šablone razmišljanja koji često prerastaju u predrasude. Kod mladih u poljoprivredi česte predrasude su da je to posao niske zarade, bez prostora za inovacije, rezervisan za starije generacije i da mala gazdinstva nemaju šansu da budu konkurentna.
Cilj preduzetničkih obukа startap programa „Moj biznis na selu“ bio je da preispitamo takve predrasude i kroz simulaciju stvarnog života pokažemo da postoji drugačiji pogled na poljoprivredu. Sudeći po reakcijama mladih i njihovom angažmanu nakon obuke, čini se da smo dobrim dijelom uspjeli u tome", rekao je Ćikić za MONDO.
- Koliko je znanje iz preduzetničkih vještina ključno u poljoprivredi danas i da li ga mladi generalno imaju kada ulaze u proizvodnju?
"Poljoprivreda jeste biznis i po logici funkcionisanja ne razlikuje se od bilo kojeg drugog sektora. Upravo zato preduzetničke sposobnosti postaju jedan od glavnih faktora uspjeha ili neuspjeha. Mladi generalno ulaze u poljoprivredu sa nedovoljno razvijenom preduzetničkom kulturom.
Oni koji posjeduju određeni preduzetnički duh uglavnom su mladi koji imaju prirodnu sklonost ka preduzetništvu ili dolaze iz porodica u kojima se biznis već razvija. To ne treba da čudi, većina njih dolazi direktno iz školskih i fakultetskih klupa u kojima se preduzetništvo malo uči, a i kada se uči, uglavnom se radi kroz tradicionalne pristupe gdje đaci pasivno slušaju predavača. Takav način rada ne podstiče inicijativu, kreativnost ni razvoj preduzetničkog duha.
Program ‘Moj biznis na selu’ bio je kreiran tako da mladima ponudi više od samog granta, pružajući im praktičnu preduzetničku obuku koja im pomaže da steknu vještine i način razmišljanja potrebne za vođenje uspješnog agrobiznisa".
- Na osnovu Vašeg iskustva, koliko bi realno mladim poljoprivrednicima trebalo početnog kapitala da zaista pokrenu gazdinstvo? Odnosno, koliki bi grant bio zadovoljavajući, 10.000, 20.000, 30.000 KM ili više, da im obezbijedi funkcionalan i održiv start?
"Učesnici programa došli su sa različitim poslovnim idejama, od unapređenja postojeće poljoprivredne proizvodnje i prerade do ideja iz agroturizma i zanatskih usluga. Većina je te aktivnosti već obavljala u manjem obimu, ali bez jasnog koraka ka razvoju i odluke da se dugoročno samozaposle i žive od posla na selu.
Program „Moj biznis na selu” za mnoge je bio prekretnica u donošenju te odluke. Grant od 10.000 KM pokazao se kao važan podsticaj za unapređenje onoga što je već započeto, iako u uslovima visokih ulaganja u proizvodne sektore ova sredstva imaju više motivacioni nego razvojni karakter.
Važno je naglasiti da se ovakvim grantom može značajno unaprijediti biznis koji već postoji u određenoj mjeri, bilo da ga vodi mlada osoba ili njegova porodica. Međutim, na selu je vrlo teško započeti biznis potpuno „od nule”, bez prethodnih resursa i infrastrukture. U tom smislu, izuzetno je vrijedno što je realizovan prvi startup program namijenjen mladima na selu i što je prepoznata njihova potreba za specifičnom podrškom. Istovremeno, iskustvo pokazuje da bi visina grantova u budućnosti trebalo da bude najmanje tri do četiri puta veća kako bi mladi mogli brže i održivije razvijati svoje biznise".
- Šta biste preporučili institucijama u RS, odnosno koja vrsta podrške bi bila najefikasnija da mladi ne odustaju u samom startu?
"Ako imamo ambiciju da popravimo demografsku sliku, svi koji rade u agrarnom i ruralnom sektoru moraju preuzeti odgovornost da se „bore“ za svakog mladog čovjeka koji želi da živi i radi na selu. Ministarstvo poljoprivrede RS već značajno ulaže u sektor i obezbjeđuje određene mjere podrške za mlade.
Institucijama u Republici Srpskoj preporučujemo da nastave jačati kombinaciju finansijske i obrazovne podrške, jer se kao najefikasniji model pokazala upravo veza startap grantova i razvoja preduzetničkih znanja i vještina. Takav pristup mladima pruža i motivaciju i sposobnost da pokrenu i održe vlastiti agrobiznis. S obzirom na sve veću orijentisanost Ministarstva prema mladima, vjerujem da će i ova inicijativa biti prepoznata i dalje unapređivana".
(MONDO)
