...iliti suknja!
Časopis Žena i svet, u broju 1 iz 1927. godine donosi tekst o ženskim suknjama – „Kakve su se suknje nosile u Srbiji od sto godina na ovamo. Suknja na selu i suknja u varoši“.
U Srbiji su se najprije umjesto suknje nosile pregače sa prednje i zadnje strane, a bile su dužine do koljena. Pregače su se zvale i kecelje.
Postojale su i zagrtaljke (zavijače) koje su bile još prostije suknje, a sastavljene su tako da predstavljaju jednu veliku pravougaonu ili četvrtastu tkaninu. Te suknje po Srbiji su se zvale i „levla, izlivorka, meleskinja, četvorka, ukrsnica, kolutarka...“. Ovu vrstu suknje u Srbiju je donijela jedna službenica na dvoru kralja Aleksandra, pravila se u raznim bojama i dužinama.
Varošanke su, piše Nikola Zega, radije nosile šalvare, a docnije fistane koji su se vukli po zemlji. Domaća tkanina polako je zamjenjivana industrijskom, a autor pri kraju teksta polako prelazi u kritiku mode i čestih promjena u stilovima koje imaju za cilj samo da rasprodaju robu, a prate ih i bazari kao i modni žurnali.
Sve to, misli autor teksta, vjerovatno bi postidjelo pretke jer zaključuje „kamo naše babe i prababe da vide kako se njihove unuke i praunuke nose“.
........
Još vijesti iz naftalina čitajte OVDJE
